Jedinstvena Amela Zuković, pjevačica sa ponjboljih ženskih vokala regionalne folk scene, gostovala je u njemačkom gradiću Maintal u blizini Frankfurta, u restoranu „Kod Sulje“, dva dana zaredom. Prvu noć pjevala je sa kolegom Kemom Malim, inače ocem Olje Bajrami i to do ranih jutranjih sati, ili bolje rečeno do 7 sati ujutro, a dan poslije pjevala je od 15 sati pa do pola noći.

-Pjevala sam dvije noći i jedan dan. Istina je da sam u nekim godinama, pa moram priznati da sve to malo teže podnosim, ali ja kada vidim zadovoljne ljude oko sebe, crpim onu zadnju snagu iz sebe da im udovoljim. Tamo gdje ja pjevam ne smije niko da izađe nezadovoljan – kaže nam Amela.

Prije izvjesnog vremena Vaš sin Alis, koji je jako aktivan na društvenim mrežama, objavio je video iz 1984. godine. Na tom snimku je lijepi, mladi, atraktivni djevojčurak, u pravoj prirodnoj ljepoti…

-Ja od tih i takvih slika ili video izdanja ne bježim i na njih sam jako, jako ponosna. S obzirom da svih ovih godina nisam nikakvu reviziju radila na sebi niti renovaciju, sa svojih 56 godina sam super zadovoljna žena. Ja ne žalim za mladošću, jer moja mladost je bila ispunjena u svakom smislu, kako po pitanju muzike, tako isto i ljubavi, života, druženja. Ja samo žalim za tim i takvim vremenima i ni za čim drugim.

Rekli ste da ništa na sebi niste radili, pa kako gledate na sve ove današnje silikonske pjevačice, koje se više gledaju nego slušaju?

-Meni već pojedini govore kako nisam cool, jer se ne podilazim trendu, zatezanju, silikonskim operacijama. Ovo je valjda to neko silikonsko vrijeme, pa su oni valjda zbog toga u trendu, a ja nisam. Međutim, pjevačice poput mene, žene poput mene, sve te silikonke dočekamo i ispratimo, pa nas publika, organizatori opet traže, jer bez kvaliteta se ne može. A, što se tiče silikona, ja silikon koristim samo oko prozora da mi ne puše. Pa će tako i njima mjesto da bude ispred ili van prozora, a mi bez silikona i sa dobrim glasom pjevamo u toplom i suhom.

Puna ste pozitivne energije. Da li ste ponekad depresivni, neraspoloženi, ljuti…?

-Jesam, a sve zbog laži, nepravde, prevara. Ne volim ratove, ne volim kada djeca pate i to me jako boli. A, onda dođe ta pjesma, ti moji nastupi, pa se ja kroz pjesmu i poljubim i posvađam sa svim gostima.

Da vam je žao što niste i po drugi put postala majka?

-Naravno da jeste. Pokušavala sam, ali tako je dragi Bog odlučio. Ali zato moj Alis vrijedi za desetero djece. Samo neka on majci svojoj bude živ i zdrav.

Iza vas su dva neuspjela braka. Zbog čega niste pokušali i „treću sreću“?

-Pa, bila su to dva braka i 652 ljubavi, ha ha ha, ali sve neuspjele.

Ko je bio krivac pa brakovi nisu uspjeli?

-Nikad jedna strana nije kriva, tu su uvijek dvije strane krive, neko manje, neko više. Ja sam u horoskopu, ali i u životu škorpija, ja ne podnosim ništa, jer moja mora da bude i prva i zadnja. Pa koji će muškarac to da izdrži, ma niko.

A obzirom da ste takvi, kakav je odnos sa komšijama?

-Zbog posla kojim se bavim i obaveza koje imam nemam mnogo vremena da se družimo, da im poklanjam neku veliku pažnju, ali ponekad imamo međusobnih problema zbog parking mjesta, a to je opet generalni problem u Sarajevu. Ja imam i široku porodicu, krug starih prijatelja, a neka nova poznanstva ne želim da stičem, jer jednostavno nemam vremena.

Vi ste sarajevsko dijete, a da li za sebe možete da kažete  da ste prava sarajevska mahaluša?

-Jesam, jesam bome, kako da nisam, i ne bježim od toga. Ja ništa to ne želim da mjenjam, a Bogu dragom hvala pa znam da se prilagodim. Mogu da budem mahaluša nad mahalušama, a ponekad sam diplomata, jer je ponekada šutnja vrijednija od zlata ili više od riječi. Znam da se povučem diplomatski, a ja imam zeznute oči i lice, pa kada me neki pogledaju odmah znaju šta im mislim.

Imate li nadimak?

-Moj sin Alis mi kaže da svi pjevači i pjevačice imaju nadimke, pa mi je on dao nadimak Lili po Lidiji Vukičević iz serije „Bolji život“. Ali „Lili“, Lidija Vukičević, je jako zgodna, pa mi prija.

Da li imate kućnu pomoćnicu?

-Ma, ni govora. Pa ko bi mene trpio, a i ne treba mi. Žene daju novac za fitnes da bi ostale vitalne i smršale, a moj fitnes je čišćenje kuće.

Po Youtube pregledima vaša najslušanija pjesma je „Žena kao ja“, duet sa Šerifom Konjevićem…

-Ja se mnogo ne razumijem u tu tehniku, već me informišu. Ja sam još uvijek ostala na kasetama, ne želim da ih se riješim. Šerif je toj pjesmi dao jedan poseban pečat, da skrene ljudima pažnju, da vrijedi, da bude zapažena. Žao mi samo što je Šerif Konjević u toj pjesmi pjevao samo jednu kratku dionicu. Tu je još jedna moja duetska pjesma sa Muharemom Serbezovskim i te dvije pjesme su meni vrh.

Da li ste se nekada potukli?

-Uuuuh, ne pitaj i to bezbroj puta. Tukla sam se kako sa ženama isto tako i sa muškarcima, ali i sa psima. Ali nisam se tukla u djetinjstvu, već u baš nekim zrelim godinama.

Da li postoji neko sa estrade, od kolega, pred kojima bi mogli da iznesete svoje privatne probleme, pa da zaplačete, a da znate da neće ništa od toga izaći u javnost?

-Pred kojima sam sve to mogla da uradim, oni su nažalost mrtvi. Tu prije svega mislim na Sulejmana Ramadana Ramčeta, Ćazima Čolakovića i na Šabana Šaulića. To su bila moja tri najveća i najbolja prijatelja, oni su bili dio moje duše. To ne znači da ja ostale kolege ne poštujem, daleko do toga, ali ko god želi da bude dobar sa mnom i ja sam sa njim.