Sabina Sakić, udovica Sinana Sakića, uskoro će u porodičnoj kući u Loznici napraviti muzej u čast rahmetli supruga, koji je tamo provodio najviše vremena dok je bio živ.
Osim toga, zajedno sa komšijama predala je inicijativu da ulica u kojoj su živjeli dobije ime po legendarnom pjevaču, a u planu je i izrada skulputure sa Sinanovim likom, koja će biti postavljena na mjestu gdje je sahranjen.
Sabina priča o detaljima i idejama koje je sama osmislila, mada je za neke od njih znao i Sinan dok je bio živ.
– Poslije koncerta na Tašmajdanu, otišli smo u Tuzlu, gdje smo saznali za Sinanovu dijagnozu. Onda smo se vratili u Loznicu i jednog dana, dok smo pili kafu na terasi, poveli smo razgovor oko toga kome treba da pripadne kuća u Loznici. On je rekao da treba da ostane Alenu, a ja sam rekla: „Znaš šta, Sinane, ja bih kuću ipak pretvorila u muzej.“ Bio je začuđen kad je to čuo, pitao me je: „Pa kako misliš to da izvedeš, je l’ to moguće?“ Ja sam mu to obećala, planirala sam da to uradim i da je on ostao živ. Evo, sad ću ispuniti to. Već sam pripremila dokumente. Osnovaću i fondaciju koja će se zvati „Život da stane ne smije“ s ciljem da pomognemo bolesnima, najviše djeci – priča Sakićeva i objašnjava kako će ubuduće izgledati prostor u kojem je živjela sa Sinanom u Loznici.
– Taj muzej će zapravo biti jedan manji kulturni centar, gdje će mlade zvijezde moći da dođu određenim danima i uz klavir sviraju i pjevaju Sinanove pjesme. Sinan je imao dva klavira, jedan je ovdje u Beogradu i prenijeću ga u Loznicu, a drugi, zlatni, ja sam mu kupila za rođendan. Biće tu i večeri poezije, izložbe, naravno, biće izložene i Sinanovi albumi, kasete, nagrade. Prostor ima dovoljno kvadruture i mislim da bi bio idealan za to što sam ja zamislila – smatra ona.
Sabina će uskoro dobiti odgovor od gradskih vlasti da li je usvojena inicijativa da Sinan dobije ulicu u Loznici, dok će se za spomenik rahmetli suprugu sama pobrinuti.
– Predali smo potpise, ljudi iz ulice u kojoj je naša kuća rado su se odazvali. Naša ulica se sada zove Mačkov kamen, ali je niko ne oslovljava tako. Kad uđete u taksi, samo kažete: „Vozite me u Sinanovu ulicu“ i svi znaju gdje je to. Sad čekamo da lokalna uprava donese odluku o tome, nadam se da će to biti uskoro. Uglavnom, na proljeće ćemo početi s radovima oko muzeja. Što se tiče spomenika, nisam odustala, nego nisam stigla da to realizujem. Želim da spomenik bude urađen po nacrtu, kao skulptura. Već sam pričala s nekim ljudima o tome, biće i to vrlo brzo. Ako skulpturu ne budemo mogli da postavimo na groblju gdje je Sinan sahranjen, onda ćemo je postaviti u dvorištu ispred budućeg muzeja – zaključila je Sabina za Kurir.