Žena lavica kako nazivaju Nadu Obrić još uvijek se bori sa svojim trećim tumorom, a za njen slučaj doktori tvrde da je čudo medicine. Nada je preživjela dva a sada i treći, a svaki je na drugom mjestu. To im je, kaže ona, prečudno.
S druge strane Nada je svaki put osjetila da nešto nije uredu s njom pa je na vrijeme dolazila i suzbijala tu opaku bolest. Neki kažu da je jaka i nepokolebljiva a ona kaže da je i ona živo biće i da je svaki put uslijedio šok, strah, ljutnja što baš ona… no i po treći put prkosi karcinomu.
Kaže da živi normalnim životom, da su joj od velike pomoći djeca, da su joj unuci razonoda, da joj je mnogo značilo priznanje za životno djelo a da sve što je vodi ka razmišljanju o bolesti odbacuje od sebe jer ima želju da sa svojim bližnjim i dalje živi.
Uvjerena je da će biti po njenom a onda kroz smijeh zapjevala svoju pjesmu „borim se borim, borim sa sobom“…
