Kornelije Kovač je bio lider Korni grupe, najpopularnijeg sastava početkom sedamdesetih u Jugoslaviji. Potom je postao vodeći hitmejker zaslužan za sam početak i eksploziju fenomena “Zdravko Čolić”. Producirao je mnoge, kao Riblju čorbu, i ima velike zasluge za početak Bajagine solo karijere. Pred koncert legendarnog benda u kojem su se oprobali i Dado Topić i Zlatko Pejaković, Kornelije Kovač je govorio za Nedeljnik o muzici, Jugoslaviji, ratu, hitovima…
U praistoriji našeg učestvovanja na Euroviziji pamti se nastup Korni grupe na festivalskom izdanju 1974. u Brajtonu, sa pjesmom “Moja generacija”, ali najviše se pamti što će tada pobijediti švedska pop atrakcija ABBA.
Poslije toga uslijedile su priče da Korni grupa treba da nastupi kao gost čuvenog Pink Flojda na američkoj turneji. Zlatka Pejakovića je u London pozvao slavni Endru Lojd Veber (Fantom iz opere) da bi igrao ulogu u britanskoj verziji predstave “Isus Hrist superstar”. U finalu svega se Korni grupa raspala. Njihov vođa Kornelije Kovač postao je vodeći jugoslovenski hitmejker zaslužan za sam početak i eksploziju fenomena “Zdravko Čolić” – nazvan i “putujućim zemljotresom”. Radio je za Zlatka Pejakovića i mnoge druge. I usred te čitave euforije i uspjeha odlučuje da krajem sedamdesetih napusti sve i ode u London. Pričalo se da je povučen uspjehom Vangelisa (saundtrek filma “Vatrene kočije”) želio da uradi reprizni proboj sa Balkana u Veliku Britaniju.
Poslije nekoliko godina vratio se u zemlju i nastavio da rasprodaje tiraže nosača zvuka koji su donosili pjesme poznatih pop zvijezda. Producirao je mnoge, kao Riblju čorbu, i ima velike zasluge za početak Bajagine solo karijere. Napadaju ga zbog komponovanja pjesme Lepe Brene “Sitnije, Cile, sitnije”.
Tokom razgovora u Kovačevom stanu, njegova kćerka Kristina uvježbava dvojac pratećih vokala. Iz te sobe čuju se razne pjesme, pa i “Moja generacija” koja je za mnoge bila prvi susret sa Kornelijem.
Korni grupa se ovog mjeseca vraća na scenu na ovom koncertu, a zašto ste se raspali, i to na nekom vrhuncu?
Razišli smo se, ali ne zbog Eurovizije kako su neki navodili, nego zbog ploče koju smo snimili u Milanu, a koja nije imala svjetsku promociju kako nam je bilo obećano. Eurovizija je bila oduvijek muzički festival, ali da li je ponekad bilo politike, jer tih godina kada ste vi učestvovali Jugoslavija je bila jedina socijalistička zemlja među učesnicima. Tada je austrijski izvještač sa Eurovizije povodom učešća Korni grupe rekao da naša pjesma “Moja generacija” ima i politički kontekst. Spominje se 1942. godina, a to su bile gluposti jer je meni ta četrdeset druga bila godina od koje mi je počeo život.
A niko nije pitao grupu “The Who” koja isto ima pjesmu “Moja generacija”.
Upravo tako. Taj isti austrijski novinar, tačnije spiker austrijske televizije koja je prenosila Euroviziju 1974, rekao je: “Interesantno, Jugosloveni imaju pjesmu koja je ozbiljno koncipirana.” Trebalo je da to bude naš plus, ali mislim da smo zbog njene komplikovanosti loše prošli. Bolje da smo nastupili sa nekom tra-la-la pjesmom.
Bila je čuvena priča da je Minimaks pustio na Radio Beogradu vašu pjesmu “Trla baba lan” odmah poslije vijesti o Titovom putovanju, pa je navodno skinut s programa?
I to je preuveličano. Evo šta je tačno bilo. Direktor tadašnjeg Radio Beograda bio je Stanko Terzić, i stiglo mu je naređenje da presluša sve trake na kojima su bile snimljene emisije, pa i ta navodno problematična emisija Minimaksa u kojoj je on navodno pustio pjesmu Korni grupe “Trla baba lan” što se protumačilo kao komentar Titove posjete nekoj afričkoj zemlji. Podigla se prašina ko je to dozvolio da se pusti u program. Ali kada je direktor preslušao trake, utvrdilo se da ta pjesma nije puštena poslije vijesti o Titovom povratku sa puta iz, valjda, Afrike. Čak me je i Stanko Terzić pitao da li stvarno vjerujem u to. Ne bi to moglo lako da se izvede u to vrijeme.
Tu pjesmu su mrzile starije Jugoslovenke ili je i to mit?
To su sve teorije i glasine. Ta pjesma je bila ogroman hit. A Vlada Džet je u nekoj svojoj knjizi napisao da je Kornelije Kovač uništio rokenrol u Beogradu.
Sa pjesmom “Trla baba lan”?
Ne kaže direktno zbog te pjesme. Desilo se da su tada svi novinari počeli da nas hvale, pjesma se vrtila svuda, a Džet je rekao da sam upropastio rokenrol.
Napadali su vas i kada ste komponovali za Lepu Brenu.
Napadali su me. I to žestoko. U Ninu je čak bio tekst sa naslovom “Ćevapčići za Evropu”. Da sam kao čovjek evropskog zvuka napisao pjesmu “Sitnije, Cile, sitnije”.
Da li ste se branili?
Ne. Nikada ja nisam reagovao na takve stvari.
Da li ste bili skeptični kada su vas zvali da sarađujete sa Brenom?
Nisam.
Šta ste mislili o Breni prije toga?
Nisam prije saradnje baš nešto razmišljao o njoj. Kad god bih je vidio na TV sa pjesmom “Čačak”, okretao sam kanal. Nije mi se to dopadalo. Nisam imao nikad ništa protiv nje, ali nisam baš volio te pjesme. Njihov pokojni menadžer Raka Đokić tražio je sastanak sa mnom na kojem mi je rekao: “Kornelije, trebalo bi da napišeš nešto za Brenu, za Pjesmu Eurovizije.” Odgovorio sam: “Nemoj, ne radi se pjesma za Euroviziju na brzinu.” Ali on je baš navalio. Zvao me je da dođem sa ženom u hotel “Jugoslavija” da vidim kako Brena izvodi strane pjesme. I dođem i čujem kako ona pjeva italijanske pjesme, i to jako dobro ih izvodi. I tako je došlo do toga da napišem “Sitnije, Cile, sitnije”.
Vi ste bili na početku biografija mnogih pjevača, na primjer Zdravka Čolića i mnogih drugih; da li ste mogli da predvidite toliko velike karijere tih pjevača?
Ja sam Zdravka Čolića prvo otpustio iz Korni grupe.
Zašto?
Smatrao sam da on, i pored odličnog glasa, nije adekvatan pjevač za tu vrstu muzike koju je svirala Korni grupa. Ali sam mu već tada rekao da je on odličan solo pjevač, ali ne za bend. Zdravko se nije naljutio iako mu nije bilo prijatno. Ali sam mu ja vrlo brzo, poslije petnaest dana kada se vratio iz Beograda u Sarajevo, rekao: “Čola, dođi na razgovor. Ajde da radimo pjesme za tebe.”
Brzo ste ga utješili?
Čola je bio mlad dečko koji je u svemu imao uspjeh. I to u svemu čega se dohvatio da radi.
Da li ste znali da će da postane tolika zvijezda?
Znao sam da će imati uspjeha, ali nisam slutio koliki će taj uspjeh biti. Imali smo prijateljski odnos. Napravili sam pošteni ugovor, više usmeni dogovor pošto nismo ništa potpisivali. To je značilo da kada krene saradnja, ide pet mojih pjesma na albumu, i pet od drugih kompozitora ali i da ja učestvujem u odabiru. I to nije bio nikakav problem.
Kako ste sarađivali sa Bregovićem kada ste zajedno radili na Čolinim albumima? Ima li sujete među velikim kompozitorima kada zajedno rade?
Nema sujete. Otišli smo na more, blizu Makarske, Brega, Čola i ja. Da spremamo album za Zdravka. Dolazimo tamo, super kuća, i poslije jednog dana kažem: “Ajmo ljudi da krenemo.” Ali Brega ujutru ode da kupi lubenicu i nema ga. Poslije pet sati evo Bregovića, vraća se i kaže: “Nikako nisam našao lubenicu.” Kad ono — ispostavi se da je on otišao da kupi jedrilicu. Zajedno smo radili. Nema tu ono: ja sam više a ti manje. Bregović je pisao tekstove u zadnji momenat. Neposredno pred snimanje. Sjedne ujutru i kaže: “Sad ću.” Sat jedan pred snimanje i onda pravac u studio. Bregović je nevjerovatno sposoban za sve. Sjećam se kad je napisao tekst “Pisaću joj pisma duga” sa skoro svim gradovima i krajevima bivše Jugoslavije.
Kad pominjete sve te gradove i krajeve bivše SFRJ, da li vam je teško pao raspad Jugoslavije?
Naravno. Nisam vjerovao ni dva posto da će se sve to izdešavati i da će se Jugoslavija raspasti. Nisam vjerovao da svi ti ljudi, koje sam poznavao iz bivše SFRJ, da će odjedanput postati neprijatelji. Otišao sam tada u Španiju, ali ne zato što sam bježao od ovdašnjeg rata. Imao sam raniji dogovor za muzičke projekte u Španiji. Otišao sam automobilom sa porodicom pravo sa našeg mora u Španiju. Ali, iskreno, nisam slutio da će se dogoditi takav horor.
Kako je bilo pratiti taj horor iz Španije?
Bio je sam horor kad otvorim njihove novine. Od prvih slika napada slovenačkih teritorijalaca na mlade vojnike JNA.
Politika vas nije zanimala?
Ma kakvi. Nisam nikada bio član partije. Nijedne i nikada. Interesovalo me je da pratim situaciju. Ali nisam nikada želio da uđem u politiku.
Vi ste 1993. godine cijeli prihod od svog diska poklonili za djecu pogođenu ratom u Bosni i Hercegovini?
Sarajevo je bilo grad mog početka. Svirao sam kratko sa Indexima. Zvao sam iz Španije neke svoje prijatelje iz Sarajeva tokom rata. Zvao sam Esada Arnautalića koji je živio u dijelu grada koji su gađali. Okrenuo sam telefon i razgovarao sa njim usred sveg tog pucanja. A u Madridu sam učestvovao u TV emisiji u kojoj sam rekao da sam snimio disk čiji je prihod išao za djecu u Bosni. Taj disk je imao sve instrumentalne numere i samo jednu vokalnu pjesmu protiv rata. A od svih tih instrumentala bila je i čuvena tema “Igrale se delije”. Bez teksta, samo melodija. I pojavi se tekst u španskim novinama u kome me napadaju upravo zbog te pjesme. Pobunile su se neke izbjeglice iz Bosne, kako mogu da stavljam četničku pjesmu i kako me nije sramota. I zvali su me da objasnim kako sam to mogao da uradim, a ja im kažem: “Ljudi, kakva četnička pjesma, to je melodijska linija nastala prije svih četnika i svega.”
Vi ste na neki način požurili Bajagu na solo karijeru?
Snimao sam Riblju čorbu, pa mi je Bajaga pustio te svoje stvari. Kaže — imam nove pjesme. I pusti on i vidim, odlične pjesme. On pjeva uz gitaru. I ja ih odnesem u PGP RTB. Odem da predložim da ja produciram i da Bajaga snimi solo album. Kažem im: “Ovo ima veliku perspektivu.” I daju nam studio da snimimo taj njegov prvi album koji se odmah prodao u tiražu od 65.000 ploča.
Izvor: Nedeljnik
