Robin Wilimas bio jedan od najpoznatijih glumaca koji je iza sebe imao mnogo uloga u dječjim filmovima i onima ozbiljnijima. Izuzetan glumački talenat koji se dokazao u mnogim domenama, komedijama i dramama.
Robin Wiliams rođen je kao Robin McLaurin Wiliams 21. jula 1951. godine u Chicagu, državi Illinois. Karijeru je započeo kao stand up komičar, a među prvim projektima bila je uloga u seriji Mork & Mindi koja se prikazivala od 1978. do 1982. godine.
Godine 1973. Robin je bio jedan od 20 učenika primljen u poznatu umjetničku školu, u Juilliardu se zadržao sve do 1976. godine poslije čega je riješio da krene svojim putem. Slavna škola mu je pomogla da se kasnije dokaže kao veliki talenat.
Prije upisa na Juiliard Robin je išao u Detroit Countri Dai School nakon čega se preselio u Voodacre mjesto Marin Counti koje se nalazi u Kaliforniji. Studirao je na Claremontu te Marin koledžu.
Ubrzo poslije serije Mork & Mindi Robin je krenuo sa igranim filmovima koji se danas smatraju klasicima, pa tako ne treba da zaboravimo na projekte kao što su “Dobro jutro Vijetnam”, Društvo mrtvih pjesnika”, “Kralj ribara”…
Nominiran je tri puta za Oskara, a dobio ga je za ulogu u filmu “Dobri Vil Hanting”. Osim Oskara je dobio i tri nagrade Emi, četiri Zlatna globusa, pet Gremi nagrada i dvije za Screen Actors Guild Avards.
Preuzimao je vrlo različite uloge, od odana supruga u vizualno raskošnom Ja ću budan sanjati (What Dreams May Come, 1998.), preko doktora u Patch Adams (1998.), te Židova u varšavskom getu u Jakobu lažljivcu (Jakob the Liar, 1999.), pa do robota u Mojih 200 godina (Bicentennial Man, 1999.). Iako je bio najpoznatiji po komičnim ulogama, tumačio je i likove s tamnom stranom u filmovima poput Zabranjene fotografije (One Hour Photo, 2002.), Nesanica (Insomnia, 2002.) i Umijeće slušanja (The Night Listener, 2006.). Komediji se uspješno vraća kao Slučajni predsjednik (Man of the Year, 2006.). Na ljeto 2006. godine odao se ponovno ovisnosti te se prijavio na odvikavanje od alkohola. Već iduće godine vratio se na film komedijom Dozvola za vjenčanje (License to Wed, 2007.). Tokom bogate filmske karijere nastavio je i s komičarskim nastupima uživo. Nakon šestogodišnje pauze, u septembru 2008. godine krenuo je na turneju sa stand-up nastupom pod nazivom “Weapons of Self Destruction”.
Turneju je prekinuo u martu 2009. godine zbog zdravstvenih razloga morajući na operaciju srca. Nakon oporavka vraća se filmu snimajući i po nekoliko filmova godišnje. Ističu se komedije Najbolji tata na svijetu (World's Greatest Dad, 2009.), te komedija Stari frajeri (Old Dogs, 2009.) u kojem glumi s Johnom Travoltom, potom romantična drama The Face of Love (2013.) u kojoj nastupa uz Annette Benning i Eda Harrisa i ponovo komedija The Angriest Man in Brooklyn (2014.). Glumio je Teddyja Roosevelta u sva tri nastavka Noći u muzeju (2006., 2009, i 2014.) što mu je bila posljednja uloga na filmu (u zadnjem Absolutely Anything, posudio je samo glas). Ostvario je zapažen nastup i na televiziji u seriji Luđaci (The Crazy Ones, 2013.-2014.). Borio se s depresijom, a preminuo je 11. augusta 2014. u šezdeset i trećoj godini počinivši samoubistvo nedugo nakon što mu je dijagnosticirana Parkinsonova bolest. Bio je veliki filantrop, donirao je novac i nastupao u dobrotvorne svrhe. I za kraj kako kaže izreka: „Tužni se ljudi najljepše smiju..“
