Donijeta je odluka da Aleksandar Popović živi kod oca Milana Popovića, umjesto kod majke Severine Kojić, zbog čega je nastao pravi haos.
Severina je u intervjuu koji je tim povodom dala rekla “Ne priznajem njihov sud”, a sudiju Teu Golub optužila je da nije donijela pravednu odluku.Nakon njenih izjava i omalovažavanja suda, oglasili su se upravo iz Opšinskog građanskog suda u Zagrebu.
-Medijski je prostor korišten kako bi se obezvrijedio sudski integritet sudije Golub čak i na ličnoj razini, a kojem je namjera očito i vršenje neprimjerenog i nedopuštenog pritiska, kako na njen rad, tako i na rad Županijskog suda koji će odlučivati u žalbenom postupku. Sudija donosi odluku prema činjenicama utvrđenim u postupku, temeljem provedenih dokaza uz primjenu prava i svog slobodnog sudskog uvjerenja, vodeći se pri tome, iznad svega, najboljim interesom djeteta o kojem u konkretnom slučaju odlučuje, s obzirom da je izostao sporazum njegovih roditelja. Kako je za donošenje odluke u porodičnim predmetima potrebno stručno znanje koje nije pravno (medicina, psihologija, sociologija …), a kojim sudija kao pravnik ne raspolaže, nužna mu je pomoć drugih stručnjaka – socijalnih radnika, psihologa i sudskih vještaka. Odluka se donosi na temelju savjesne i brižljive ocijene svih sprovedenih dokaza, a sudija je ne donosi zato što je neko majka djeteta, a neko otac, niti zato da dobije naklonost roditelja kojem su mediji dostupni, niti javnosti, niti politike ili nekih drugih interesnih skupina.Sudija donosi odluku zato što se roditelji nisu znali, mogli ili htjeli dogovoriti, a često i zato što jedan ili oba roditelja ne prepoznaju potrebe djeteta i stavljaju svoje lične interese ispred interesa svog djeteta. Protiv svake odluke suda, stranka ima pravo korištenja pravnih lijekova. Odluke suda prvog stepena preispituju se u žalbenom postupku pred Županijskom sudom, a ne na ulici i medijima.
Nedopustivo je i protivno odredbama Obiteljskog zakona i Konvencije o pravima deteta, iznošenje ličnih podataka deteta, narušavanje djetetovog prava na privatnost i djetetova prava na oba roditelja. Posebno je nedopustivo pri tome koristiti termine koji sugerišu da je sud roditelju “oteo” dijete ili je dijete “dodjelio” drugom roditelju. Sudovi ne otimaju niti dodjeljuju djecu. Roditelj koji smatra da drugi roditelj nema roditeljske kapacitete, šteti djetetu ili na neki drugi način krši djetetova prava te tvrdnje treba dokazivati u sudskom postupku, davanjem prioriteta svom učestvovanju u sudskom postupku u odnosu na svoje druge aktivnosti, a ne u medijima i na ulici. Komentarisanje sudskog postupka koji je u toku i u kojem se odlučuje o životu jednog djeteta, davanje mogućnosti jednom roditelju da o drugom iznosi uvrjedljive tvrdnje za vrijeme trajanja sudskog postupka, obezvrijeđivanje odluke o kojoj Županijski sud tek treba završno da odluči, stvaranje atmosfere linča, huškanje javnosti, omalovažavanje rada suca, čija odluka se jednom roditelju ne sviđa i kršenje osnovnih prava djeteta je nedopustivo-zaključuje Osnovni građanski sud.
