Ukoliko ste ikada popunjavali neki administrativni obrazac, jedno od čestih pitanja jeste i da li ste muško ili žensko. Međutim, postaje sve jasnije da su pitanja rodnog identiteta komplikovanija od ove binarne podjele. Iako djeluje da društvo u Srbiji ali i zemljama regije postaje tolerantnije prema osobama homoseksualne orijentacije, transrodne osobe i transrodna prava su i dalje kontroverzna i tabu tema.
Transrodnost je termin koji označava sve čiji se rodni identitet razlikuje od pola koji im je pripisan pri rođenju. Uslijed ogromne stigme koja dolazi od strane društva, transrodne osobe širom svijeta su žrtve diskriminacije, a veliki broj njih se suočava sa depresijom. Čak i u najrazvijenijim zemljama na svijetu, transrodni muškarci i žene suočavaju se sa različitim problemima kada se odluče da započnu sa procesom tranzicije, koji često uključuje različite operacije i hormonsku terapiju.
Nikolina Kovačević (20) je transrodna djevojka iz Kraljeva, a ona je nakon dolaska u Beograd započela sa procesom promjene različitih polnih karakteristika. Ona je započela i svoj Jutjub kanal na kom dijeli svoja iskustva, gdje je trenutno prati preko 20.000 ljudi. Nikolina je u intervjuu za srbijanski Talas govorila o stigmi sa kojom se suočavaju trans osobe u Srbiji, radu na Jutjubu, kao i komentarima koje je dobila nakon što je javno podijelila da je transrodna osoba.
U kom periodu si shvatila da si transrodna osoba i da želiš da počneš da živiš kao žena? Koliko si podrške imala od strane porodice i okoline kad si otvoreno počela da živiš kao žena?
Shvatila sam jako rano i jako davno, ali život me je natjerao da se moram prilagoditi, jer nije bio trenutak. To bi bilo isto kao kada ne bi znali šta nam se jede ili kako se zovemo. Znamo, ali ne želimo sebi da priznamo, jer smo svjesni šta slijedi. To je put prihvatanja sebe i treba zavoljeti sebe. Najteži je korak priznati sebi i prihvatiti to, poslije toga sve ide lakše. Što se tiče tačnog perioda, prva sjećanja – 4. godina života, prvo sjećanje su barbike i plava haljinica, i osjećaj divne slobode!
Što se podrške tiče, imam je ogromnu, od svih članova moje porodice, na čemu sam jako zahvalna. Neki su teže shvatili, neki lakše, ali na kraju ljubav pobijedi sve, jer ipak smo mi porodica i ja sam njihova, pa i ovako čudna. Tranziciju ne prolazi samo osoba koja mijenja pol, nego čitava njihova sredina, porodica, prijatelji, okolina. I mogu reći da je to jedan divan put, i da kada sve to prebrodite postajete samo jači, moja porodica i ja smo doživjeli takav uspjeh jer smo se uspjeli izboriti za sve i izašli smo jači.
Kako si se nosila sa negativnim komentarima koje si dobivala nakon što si javno objavila svoju tranziciju? Kako je to uticalo na tvoje mentalno zdravlje?
Odlično. Svjesna sam bila u šta se upuštam, šta transrodnost nosi s sobom, ali sam naučena da ne osuđujem, da nije važno šta se kaže, nego ko kaže, da vam se nikada neće nasmijati neko ko je bolji od vas, nego samo gori. I znala sam da čime se god bavila, šta god bila, uvijek će postojati neko ko će me osuditi ili ko me neće voljeti. To je normalna stvar. Što se tiče generalno ljudi, super su reagovali na mene, vidjeli su u meni ono što sam ja htjela da vide, a to je iskrenost, pozitivu, sreću, slobodu. Ono što ljudi vide u meni to je odraz njih. Zato sam prezahvalna i presrećna što ima toliko divnih ljudi, počevši od tinejdžera do majki i očeva!
Da li si imala neke od praktičnih prepreka u toku procesa tranzicije?
Imam ih i dan danas. Teško je doći prvo do doktora pošto u Srbiji postoji samo jedan endokrinolog koji daje hormonsku terapiju, pa je tu i psihijatar koji vas ispituje da li ste vi zaista transrodna osoba, jer to je mjenjanje cijelog života, i nosi veliku odgovornost. Taj proces traje godinu dana najmanje, nakon toga se ide kod psihijatra, ide se i kod endokrinologa do kojeg se ne dolazi tako lako. Zato – strpljenje i volja!
Šta misliš da su najveći problemi transrodnih ljudi u Srbiji? Koliko misliš da ljudi u Srbiji imaju informacija i znanja o transrodnim pravima?
Sve se to jako brzo mijenja. Ima dosta uticaj svet na to danas, gdje su mladi stalno na Instagramu ili Jutjubu, mogu vidjeti dosta članova LGBT populacije kao jako velike influensere i mogu razumijeti, zato se sve i mijenja na bolje. Jako poznate porodice imaju transrodne osobe, kćerka Anđeline Džoli je u stvari transrodni dječak, otac Kajli i Kendal Džener je danas žena Kejtlin i tako dalje. Zato mladi dosta znaju o svemu, i sve ide ka boljem.
Imaš preko 20 hiljada pratilaca na svom Jutjub kanalu. Šta ti je bila glavna motivacija za pokretanja Jutjub kanala?
Bilo je prihvatanje, želim da dokažem da biti trans osoba nije hir, nije nešto s čim se probudiš i kazeš: “E danas ću biti žena ili muškarac”. Želim da pokažem da se s tim rodiš, i želim da pokažem da ovaj put nije nimalo lak, od doktora do jako teških operacija, i da niko nije lud da kroz sve to prolazi iz bijesa i hira. Niko ne želi da bude osuđivan i da ide pod nož, to uvijek znajte. Želim da dam motivaciju dejci ili ljudima koji tek treba da krenu u put tranzicije, da vide da i kod nas postoji neko ko živi tako, jer ja to nisam mogla. Nisam znala gdje da vidim, danas to svi imaju od mene!
Da li si dobijala negativne komentare na Jutjubu? Šta bi izdvojila kao pozitivne, a šta kao negativne strane rada na ovoj mreži?
Naravno da jesam, to sam i očekivala, očekivala sam čak i više, ali sam u stvari dobila ljubav i podršku. U Srbiji ima divnih ljudi, uvijek bih rekla “Vau!” Prelijepe poruke, prelijepe želje, stvarno nemam riječi.
Pozitivne strane su sve, nema negativnih, da ima ne bih bila tamo. Od toga da možete zaraditi i živjeti od toga jako lijepo, do toga da imate ljude koji vas razumiju. Svi ti vide i ostaju kao neka vrsta dnevnika i uvijek se možete vratiti i vidjeti koliko ste daleko dogurali. Da ste probleme koje ste nekada imali prošli i da ih danas nema. I što je najvažnije – širiti svijest ljudima i pomoći mladim ljudima koji tek treba da krenu na taj put!
Šta bi poručila ostalim transrodnim osobama u Srbiji koji razmišljaju da započnu proces tranzicije?
Samo naprijed! Sada ili nikad! Život je previše kratak da bi živjeli nesrećno. Vrijeme je za promjene, u životu moramo rizikovati da bi dobili. Da budu hrabri i pozitivni, da vjeruju u sebe i nikad ne daju na sebe. Da to što su trans osoba pretvore u svoju vrlinu, a ne manu. I da znaju da su u stvari unikatni i posebni. I za sve ljude koji nisu trans – ne radite poslove koje ne volite, nemojte biti s ljudima koji vam ne prijaju, ne budite u površnim vezama. Recite stop! Vrijeme je za promjene, prošlost se ne može vratiti, a budućnost možemo sami kreirati. Živite u trenutku. Veliki pozdrav za sve čitaoce i šaljem veliku ljubav!
Izvor: Espreso.rs.