Božo Vrećo će održati koncert u sarajevskoj Vijećnici 30. novembra, a pjevač iza sebe ima vrlo uspješnu ljetnu turneju. Svedah pjeva širom svijeta, a on je govorio o tome kako reaguje publika na njegovim koncertima, o svojim haljinama koje sam kreira, te o tome kako reaguje na negativne komnetare.
Dugo te nije bilo u Sarajevu. Šta može publika da očekuje?
-U Sarajevu imam svake godine koncert i taj jedan je i vrijedan i dovoljan, sve ostalo su festivali, evropske turneje i svjetske pozornice. Koncerti su uvijek na sjajnim mjestima i rasprodati pa se svaki put obradujem kad vidim da je moje publike zapravo sve više i više. Sam koncert u Sarajevu je na najljepšem mjestu, u Vijećnici i neka bude magičan kao što to zdanje samo po sebi jeste, bit će to savršena sinergija ljubavi,emocija i talenta koja moju muziku čini autentičnom i prepoznatljivom, uz osebujnu energiju koja ce cijeli koncert prožimati na način da svi sudjeluju u toj čaroliji.
Sve si popularniji u Hrvatskoj i Srbiji. Da li tamo ljudi razumiju sevdah?
-Ljudi razumiju sevdah gdje god da sam otputovao u svijetu, čak i na kraju svijeta u Tasmaniji, emocija je ta koja se prepoznaje i spaja, svako doživljava tu melodiju i interpretaciju na svoj način. Ukoliko ne razumije tekst, on sam stvara svoju viziju ispjevanog i svima to djeluje kao mantra, prepuštanje, sloboda i ljubav u istom trenu. A što se tiče Srbije i Hrvatske, sevdah tamo postoji oduvijek, prva zapisana sevdalinka je iz Splita iz 1574. godine naziva „Bidna Mara“ pa otud svakako spona sa tim i takvim izričajem sve do danas, dok u Srbiji taj „sevdaholiki“ melos je zapravo neodvojiv i vrlo jasno povezan sa BiH korijenom i to traje stotinama godina unazad. Mnoge sevdalinke su upravo i nastajale perom srpskih kompozitora i pjesnika pa ta veza je i tim dijelom neraskidiva. Tamo se sevdah osjeća kao i kod nas posebno onaj novi koji tek stvaram kroz svoje sevdalinke i koji ljudi obožavaju.
Da li slušaš neku drugu vrstu muzike osim sevdaha?
-Da, puno toga, eksperimentalnu muziku, soul, blues, jazz, gospel, klasiku, tradicionalnu muziku svijeta, u svemu tome pronalazim djelić sebe i onda kreiram sopstvene kompozicije koje se oblikuju u meni i vrlo lako dolaze do srca moje publike koja s nestrpljenjem isčekuje svaku novu.
Koja ti je najdraža sevdalinka i najbliža duši?
-One koje sam napisao i koje ću tek napisati.
Koliko pratiš današnje trendove u muzici?
-Sve što vrijedi poslušam i registriram, sve što uopće nije muzika niti ne preslušam, uvijek je na nama samima izbor.
Koji je naljepši trenutak u karijeri?
-Ovaj koji živim sada, ja se ne vraćam u prošlost niti previše planiram budućnost, živim trenutak sada i uživam u svakom trenu u svom radu, koncertima, snimanjima i putovanjima.
Mnogi te nazivaju ekscentrikom. Da li se tako osjećaš i kako raeguješ na negativne komentare?
-Na svaki komentar obratite pažnju tek onda kad vidite od koga dolazi, svo zlo i negativnost na svijetu dolazi od ljudi koji nemaju svoj život i nemaju što da kažu za sebe. To su prazne ljušture ispunjene ljubomorom i pakošću, a takve niti ne primjećujem.
Sam kreiraš i šiješ haljine. Da li je to teži dio priprema za koncert?
-To me zapravo zabavlja, kreiranje je za mene oduvijek bio užitak, birati platna za koncertne haljine, crtati i isprobavati sve do završne kreacije, sve me to jako raduje i čini sretnim.
Kakvi su planovi za naredni period?
-Do kraja godine je ostalo još šest koncerata, a od februara moja nova godina starta sa koncertima, festivalima, turnejama, novom knjigom i albumom, s proljećem dolazi i novi val mojeg predanog rada i kreativnosti.
Haljina koju si nosio tokom SFF je izazvala veliku pažnju. Koliko je utrošeno materijala?
-Bitnije je da je haljina prodata i da je novac dat Centru za slijepu djecu, humanost je bitna, pa koliko ko može i na koji način.
