Vršnjačko nasilje je oduvijek veliki društveni problem, a ekspanzijom društvenih mreža ono i dolazi do širokih narodnih masa, te se stiče utisak da je ono rasprostranjenije nego ranije.
Da žrtva vršnjačkog nasilja može biti svako, govori u prilog i činjenica da su ga mnoge poznate ličnosti doživjele na sopstvenoj koži. Ipak, uspjeli su da to prevaziđu i da izgrade svoju ličnost i karijeru.
Aleksandra Prijović
Ovo negativno iskustvo iz djetinjstva nije zaobišlo ni pjevačicu Aleksandru Prijović. Naime, ona je u svom rodnom Belom Manastiru preživjela vršnjačko nasilje.
Ona je svojevremeno ispričala kako su je djeca šikanirala i izbjegavala samo zato što je voljela da pjeva. Priznaje da se teško borila sa svakodnevnim vrijeđanjem i ismijavanjem.
– Nije mi bilo lako. Ovo nikome do sada nisam rekla, ali ja sam bila žrtva djece u školi. Nisu me tukli, ali jesu psihički maltretirali – počela je ona potresnu priču.
– Ponižavali su me, nazivali jadnicom i pjevaljkom. Govorili su: “Nije ništa bolja od majke pjevaljke”. Sprdali su se na moj račun kako su stigli. U školi su, poslije svakog mog nastupa, donosili snimke i puštali ih. Smijali su se na sav glas, sve sam čula i vidjela. Vjerujte da mi se, u tim trenucima, srce cijepalo.
Sada, kad je uspješna i ima svoj stan, auto i novac, kaže da svi ti koji su joj se podsmijavali žele da se druže sa njom.
– Javljaju se, pišu mi na Facebooku i podržavaju me. Sada sam im slatka, lijepa, mila i draga. Svima odgovorim na poruku, ali nisam zaboravila kako su me maltretirali – istakla je odnedavno gospođa Živojinović.
Milan Stanković
Pjevač Milan Stanković u svojoj ispovijesti otkrio je ne toliko lijepe detalje iz svog djetinjstva. Kako kaže, preživio je svašta jer je bio žrtva vršnjačkog nasilja.
– Preživio sam svašta, pa i vršnjačko nasilje. Vrijeđali su me, cijepali mi ranac i izbacivali me iz društva – rekao je Milan.
On se prisjetio i kako se osjećao u tim trenucima.
– Pamtim šesti i sedmi razred osnovne škole, povlačenje u sebe, u svoju sobu, sopstveni svijet glume i scene, gdje sam mogao da budem ono što želim. Nijedno dijete ovoga svijeta ne zaslužuje iživljavanje svojih ispisnika. Danas, iz takvih lekcija razvijam svijest, samilost i ono Hristovo: “Oprosti im Bože, ne znaju šta čine” – objasnio je pjevač.
Jelena Karleuša
Pjevačica Jelena Karleuša je prije par godina riješila da otkrije bolnu istinu svog djetinjstva i s javnošću je podijelila kroz kakav je pakao prošla kao djevojčica, iako ranije nije govorila na ovu temu.
– Bila sam izuzetno visoka djevojčica u osnovnoj školi, djelovala sam starije, tako da sam bila stalno na meti djece iz starijih razreda. Uglavnom agresivnih dječaka. Moje čudno prezime je takođe bilo problem. Pošto sam bila izuzetno hrabra djevojčica, nasilnici su mi prilazili grupno na odmoru. Nikako pojedinačno. To je njihov način. Okruže žrtvu i kreće maltretiranje. Mene su šutirali i čupali za dugu kosu, pljuvali i vrijeđali. Niko mi od druge djece nije pomagao, a ja po nekom nepisanom dječijem pravilu, nisam govorila ni nastavnicima ni roditeljima – počela je svoju potresnu ispovijest Jelena.
– Odlučila sam da se borim i izborim sama. U odjeljenju u koje sam išla imali smo i dva autistična djeteta, Jelenu i Nenada. Bila sam jedna vrsta zaštitnika te djece koju su takođe maltretirali, pa sam i zbog njih dobijala batine na odmoru. Najviše je stradao Nenad, kome je od udaraca pesnicom u glavu tekla krv iz ušiju dok je on vrištao! Pošto sam jedina htjela da mu brišem krv, djeca su se smijala i govorila da smo muž i žena. Jednom prilikom poslije žestokog maltretiranja Nenada prije časa, kada je učiteljica Sonja ušla u učionicu, podigla sam dva prsta i ispričala ko ga je sve tukao i kako. Učiteljica nije učinila ništa, a mene su mali skotovi za kaznu napali, šutirali i pljuvali na prvom sljedećem odmoru – prisjećala se pjevačica.
– Osnovne škole se sjećam kao pakla. Kad sam krenula u prvi razred gimnazije, imala sam već 180 centimetara i izgledala sam kao plavokosi vanzemaljac. Svaki prilazak školskom dvorištu punom djece je bio stresan. Toliko stresan da me je majka ispisala poslije izvjesnog vremena i promijenila sam školu. Ubrzo sam snimila prvi album i moj život ja krenuo dalje. Nekog bi to sve slomilo, mene je srećom ojačalo – zaključila je ona.
Nina Đogani
Pjevačica Anabela Atijas progovorila je na temu vršnjačkog nasilja i istakla da je prva u redu za borbu protiv svih oblika tiranije nad djecom. Anabela je iskreno progovorila o nasilju koje je njena kćerka, Nina Đogani, doživjela i dala svoje mišljenje o tome kako stati na put nasilnicima.
– Javno sam podržavala “Aleksin zakon” i smatram da se delikventi trebaju kažnjavati. Ne samo oni, i njihovi roditelji. Kada sam ja imala problem sa mojom kćerkom, ja sam se obratila školi. Pogriješila sam što nisam roditeljima. Mnogi roditelji nisu u stanju da prihvate da im djeca prave probleme i da su nasilnici. Išli su za mojom kćerkom i dobacivali jo: “Majka ti je ovo, otac ti je ono…”. Gurali su je, unosili su joj se u lice – prisjećala se pjevačica.
Katarina Radivojević
Još kao djevojčica, Katarina Radivojević se pojavljivala na malim ekranima. Bio je to povod da jedna djevojčica iz odjeljenja ubjedi ostale drugove da fizički napadnu glumicu. U tom trenutku nije vidjela drugi način da se odbrani, nego da udari djevojčicu koja je za dvije glave bila viša od nje. Na taj način je uspjela da zaustavi buduće napade, ali smatra da to nije bio pravi način.
Sadašnjim tinejdžerima predlaže drugu taktiku, koju je upotrijeblila kada joj je jedan dječak skinuo bermude pred čitavim odjeljenjem.
– Nisam ga prijavila nastavnici, nego sam odmah otišla kod direktora i insistirala da mu se smanji ocjenu iz vladanja. Uspjela sam u tome i nakon toga više nisam imala problema – prepričala je glumica.
Kada su roditelji saznali šta se desilo, pitali su je zašto to nije njima saopštila. Objasnila je kako je tada smatrala da ona nije nekakva mala djevojčica koja se tužaka kod mame i tate.
Danas savjetuje svima da prijave nasilje i da o njemu razgovaraju s roditeljima i ljudima kojima vjeruju, jer je to način da se ono prekine.
O nasilju se ne šuti. Nasilje se prijavljuje, kakve god da je vrste. Svako od nas može biti žrtva i ovo je tema kojom čitavo društvo treba da se bavi jer ćemo jedino tako uspjeti da živimo u zdravijoj sredini u kojoj se problemi i frustracije rješavaju isključivo riječima.
Express/Espreso.rs