Na današnji dan rođen je Milan Mladenović, 1958. godine u Zagrebu gdje je i živio do polaska u osnovnu školu. Njegov otac Spasoje, rodom iz Kruševca, bio je oficir Jugoslovenske narodne armije, a majka Danica domaćica iz Makarske. Od prvog dana pa sve do smrti, punih trideset šest godina borio se za muziku i živio po pravilima koja mu je ona nametala. Poznat kao ‘jugoslovenski princ rock’n’rolla’, muziku je zavolio još kao dječak.
– Počeo sam da sviram u četvrtom razredu osnovne škole kada mi je otac kupio akustičnu gitaru na kojoj je pisalo Tango, potom sam išao u muzičku školu i naučio neke akorde. Bilo je to u Sarajevu gdje smo se doselili kada sam imao šest godina i na čudan način mislim da je ono mračno uticalo na mene. Bio sam strašno ratoboran, istinoljubiv i stalno sam se tukao sa starijima od sebe. Oni su me naravno mlatili, i dolazio sam kući krvav, plačući, što je trajalo do 1970. kada smo se preselili u Beograd – ispričao je Mladenović u jednom intervjuu.
Krajem sedamdesetih godina, zajedno sa školskim kolegom Dragomirom Mihailovićem Gagijem, osnovao je svoju prvu grupu Limunovo drvo. Nakon toga je osnovao Šarl Akrobata, zatim Katarinu Drugu, a naposletku slavnu Ekatarinu Veliku. EKV je dandanas ostao u sjećanju kao jedan od najvažnijih bendova novog vala i kao jedan od najboljih rock bendova bivše Jugoslavije.
Mladenović je ostao upamćen kao velik umjetnik, ali i velik šarmer. No, slava mu je bila velik teret.
– Nije baš prijatno kada ljudi žele sa vama da pričaju i onda kada niste raspoloženi za to. Više ne mogu nigdje da odem, ne mogu da radim ono što želim. Ljudi me sve češće maltretiraju. Ne mogu da se pomirim s tim preuveličavanjem na svim poljima, izgubljenim vremenom koje provedem u razgovoru sa onima koji me zovu bez ikakvog razloga i hoće da čuju samo tračeve. To umije da bude vrlo neprijatno – izjavio je za list Ćao.
Uprkos slavi, o Milanovom privatnom životu se malo znalo, ali i mnogo raspravljalo. Posljednje godine proveo je s Majom Maričić koja je bila njegova najveća ljubav. Njoj je posvećena pjesma “Oči boje meda”. Za Mladenovića se govorilo da je imao sidu i bio zavistan od heroina, ali zvanično mu je presudio rak pankreasa.
U avgustu 1994. nakon nastupa grupe na Festivalu u Budvi, Milan biva prebačen u bolnicu gdje je ustanovljeno da ima rak pankreasa, a poslije tri mjeseca teške borbe sa bolešću preminuo je izuzetno iscrpljen i sa svega trideset i pet kilograma.
– Za kraj bih rekao samo da mi ni u kom slučaju nije žao što sam sve ove godine protraćio na tako neozbiljnu stvar kao što je rokenrol, i mislim da poštenije i iskrenije nisam mogao da potrošim sve te godine – riječi su kojima je završena njegova monografija. Ime Milana Mladenovića danas nose ulice u Beogradu, Zagrebu i u Podgorici.
Izvor: Alo.rs.
