Alen Islamović rođen u malom selu pored Bihaća, uz bistru, zelenu rijeku Unu. Ovaj muzičar tu je završio osnovnu i srednju školu, ali i upoznao svoju tadašnu djevojku Marijanu. Kasnije, ona je postala njegova žena, a zajedno u braku dobili su dvije kćerke, Unu i Laru. One su sada odrasle žene koje su Alenu podarile dva unuka.
Sa druge strane, u Alenovom životu postoje čak četiri najveće ljubavi, a poznat je i njihov redoslijed – porodica na prvom mjestu, a za njom rokenrol, zatim lješnjaci i tenis! Posebno mjesto u njegovom srcu svakako imaju i unuci za koje, kako kaže, uvijek mora da ima vremena.
-Kao i svaki ponosni djed. Unuci me obožavaju, a stariji sa mnom čak i svira, ima bubnjeve. Moram za njih imati vremena -kaže Alen, a i on je još od mladosti znao da će se baviti muzikom.
-„Divlje jagode“ su postale značajan jugoslovenski bend, a ja sam kao frontmen benda bio čovjek koji je bio izložen i kojeg su kamere najviše snimale. Bio sam pjevač koji se kvalitetom i načinom pjevanja razlikovao od drugih pjevača sa jugoslovenskog i balkanskog prostora. Raspon moga glasa je bio tri oktave i ono što smo mi u „Divljim jagodama“ radili, više je ličilo na evropski i svjetski stil nego na jugoslovenski i balkanski. To je za mene i „Divlje jagode“ bila velika prekretnica. Snimili smo još tri albuma koji su prodati u 300 – 400.000 primjeraka. Radili smo velike koncerte po velikim gradovima Jugoslavije, imali najbolje ozvučenje, poznate menadžere… Osamdesetčetvrte godine dobio sam poziv od Gorana Bregovića da pređem u „Bijelo dugme“, ali sam se tada nećkao jer sam sa „Divljim jagodama“ imao plan da u Londonu snimimo nešto za svetsko tržište. Goran mi je veoma iskreno rekao da je to jako teško ostvariti jer je i on sam već nešto slično pokušao, a to su pokušali i YU grupa, „Smak“ i neki drugi. Nije lako prodati Englezima neku rokenrol muziku sa Balkana i Jugoslavije, jer su oni bili ti koji su rokenrol izmislili. Mi smo krenuli u tu avanturu i ubrzo shvatili da od toga nema ništa. Godine 1986. od pokojnog Ipeta Ivandića saznao sam da Goran ponovo želi sa mnom neku saradnju. Tad se desio taj album ‘Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo’ I danas kad vratim film, ja sam ostao najljepši pjevač “Bijelog dugmeta”- kaže Alen kroz smijeh.
Na to da postoji podatak da ga je Bregović uzeo u grupu ne samo zbog toga što je lijepo pjevao i imao lijepu facu, nego prije svega zbog toga što je bio normalan i neporočan mladić koji nije pio niti se drogirao, Alen je rekao:
-U ovom poslu, kao i svakom drugom, treba biti normalan. Ima mojih kolega koji su razorili tri četiri braka i to smatraju bogatstvom. Ja imam moju ženu koju sam upoznao kada je imala 16 godina. Došao sam iz vojske, a onda sam je ugledao. Rekla mi je da je čula kako u Bihaću ima jedan mladić koji se bavi muzikom, a nije znla da sam to je. Bila je ljubav na prvi pogled. Ona mi je i danas žena. Izrodila mi je dvije divne kćerke koje su moje najveće bogatstvo. Od njih imam dva unuka, ja sam najsrećniji djeda na svijetu. Meni više ne treba – kaže Alen.
