-Oni koji znaju i hoće da rade svakako mogu- rekao nam je u svom posljednjem razgovoru za naš list Amir Bjelanović Tula, multi instrumentalista, kompozitor  i aražer,  na upit da li se u Bosni i Hercegovini može živjeti od svog autorskog rada.

Istina, da snažnije funkcioniše zaštita autorskih  i izvođačkih prava sahan bi na, zasigurno, bio puniji i sočniji. No, ne žalim se. AMUS  i AIS, sad za sada,  utiru puteve koji će omogućiti da i stvaraoci, na neki način,  dođu na svoje i, uistinu, počnu živjeti od svog, intelektualnog, rada- kazao je u svom posljednjem intervjuu.

Neke stvari su postavljene na svoje noge i sve ide ka tome da će i za nas doći bolji i  svijetliji dani. Mi stariji pamtimo neka  dobra vremena iza nas kad  se išlo po turnejama, sviralo po 200 dana u kontnuitetu i kada je od svirke,  uistinu bila, ko što se u  jednoj  pjesmi kaže,  „para puna vreća“- rekao je on.

Dok sam svirao sa grupom „Merlin“ nisam puno mario za novac i autorski rad. Pred očima su mi bili samo gitara, lijepa garderoba, pokoja curica…. To su vremena  koja će vječno ostati u mom sjećanju. Sa Muhamedom  Fazlagćem Fazlom bio sam dio tima koji je sa pjemom „Sva bol svijeta“,  našu zemlju redstavljao na  „Eurosongu“. Sarađivao sam sa Mladenom Vojičićem Tifom i brojnim, drugim, zvijezdama. U posljednje vrijeme napisao sam  i neke  hitove koji opsjedaju vrhove muzičkih top lista. Neke od tih pjesama su „Sto zora“ koju izvodi Enes Begović,  „Ove magle, ove zime“- Osman Hadžić, „Voda do koljena“ -Mladen Vojičić Tifa.

Neki kažu da bi Država značajnije trebala stati iza zaštite autorskih prava?

 -Ja sam se do sada  uvijek više uzdao u svoju gitaru nego li u državu. Trošio samo ono  što sam svirkom zarađivao. Neke zakonske norme su dobro postavljene. No, do nas je. Kako ih budemo  provodili u život tako će i svima  nama biti bolje.