Gibonni je otvorio srce i prisjetio se vremena provedenog s prijateljem.
– Oliver i ja imali smo specifičan odnos. Obožavali smo se u nekom svojem stilu i vrijeđali u nekom svojem stilu. Bili smo nevjerovatno povezani – ispričao je Gibonni, koji više od 25 godina dolazi na Korčulu, u Vela Luku, koja je bila Oliverov dom i utočište
-I baš je tu nastala većina mojih pjesama. Nisu nastale u dahu, jer je to kod mene proces koji traje, dugo traje. Ali tu, u Vela Luci su mi sinule mnoge ideje, baš tu, na ovom mjestu – rekao je Gibbonink. S Oliverom je znao često raspravljati o pjesmama na kojima su radili.
– Ponekad bih je osjetio iz prve, a katkad bi trebalo vremena da mu sjedne, znao je i sam baš tako reći da čeka da mu pjesma ‘sjedne’. A opet, neke nije želio snimiti. Sjećam se da mu je, kada Oliver nije bio siguran u neke svoje odluke, Aljoša, njegov pokojni brat, kazao: ‘Olivere, ovo je sto posto pjesma za tebe’. Oliver to tada nije komentirao. No, kasnije, a prošlo je sigurno godinu i pol dana, i on je jedan dan došao do mene i rekao: ‘Ovo je stvarno pisma. Ala, koja pisma!’ – prisjeća se Gibonni prijatelja kojem su po senzibilitetu najviše odgovarale balade i sličnosti i razlike u radu.
– A ja, pak, kada odlučim snimiti pjesmu, to znači da je to to, da mi je po guštu. No, ni kod mene ne postoje pravila.Neke pjesme nastanu u dahu, a oko nekih se trudiš jer znaš da imaju nešto u sebi i da su stvarno dobre, ali im nešto nedostaje. Bitno je da se u nekom trenutku odmakneš od neke svoje samouvjerenosti. Bitno je ne uljuljati se u svoj autorski rad, već imati odnos kao da je to napravio neki tvoj alter ego – objasnio je.
