Dragulj lake šansone i klasične muzike Tereza Kesovija, žena veličanstvenog izgleda i glasa koju gledamo na sceni dugi niz godina. Niko ne bi ni pomislio kakav je samo bremenit i trovit životni put ova atraktivna žena imala. Sve nedaće kao da su prošle kroz njen život. A ona i dalje pozitivna, uspravna, snažna i svoja! Dok pjeva njena energija pršti u zraku. Emocije naprosto opipljivo prenosi na publiku. Svoju karijeru gradi više od šest decenija, ali pravilnim slijedom. Snimila je više od 1.200 pjesama.
Tereza je rođena 1938. u Dubrovniku. Odmah po rođenju nakon mjesec dana ostaje bez majke. Njoj i bratu nadomjestila je pomajka koja inače nije imala vlastitu djecu. Njih je gledala kao svoju. U djetinjstvu zvali su je Ane. Inače nisu bili zavidnog imovinskog stanja. Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja ipak su joj kupili flautu. Studirala je Akademiju odsjek flauta u Zagrebu. Svirala u simfonijskom orkestru tamošnjeg radija. Počela je i pjevati a prvi javni nastup desio joj se na Prvom aplauzu u „Variteu“ 1961. godine. Istina, prije tog nastupa pobijedila je na „Grand prixu“ u Ljubljani sa numerom „Larina pjesma“ iz filma „Dr. Živago“. U Fracuskoj postala omiljena. Sa najvećim svjetskim pjevačkim imenima se upoznala Bekoom, Rosijem, Ritom Pavone…
Obilazila je cijeli svijet svojom pjesmom. Nastupila gotovo na svakom bivšem jugoslovenskom festivalu i gotovo na svakom od njih odnosila nagrade. Na Evroviziji je prvi put zastupala Kneževinu Monako a Jugoslaviju 1972. godine sa pjesmom „Muzika i ti“. Zauzela je sedmo mjesto i to joj je otvorilo još šire puteve ka svjetskoj popularnosti. Nastupala je u pariškoj Olimpiji, dva puta. Napisala dvije autobiografske knjige. Nagrađivana ko zna koliko puta pa i zlatnom poveljom za humani rad i doprinos kulturi od strane francuskog predsjednika 1999. godine. Dio svog pjevačkog opusa Tereza je ispjevala na devet stranih jezika. Ostvarila veliki broj dueta, a privatno od djetinjstva „lomila“ život a onda počeo on nju da „lomi“. Osim najtežih udaraca gubitka brata Pere koji je poginuo u saobraćajnom udesu a imao samo 39 godina i od čega se nikada nije oporavila. U ratu joj je sve uništeno i spaljeno. A onda su počeli zdravstveni problemi.
Urosepsa, četiri puta, operisala glasnice, dvije tetive na oba ramena, četiri puta uši, taj hendikep sa sluhom joj ne dozvoljava da svira flautu. Odstranila je i bubreg, bivala životno ugrožena. Tereza nerado o tome priča jer je uvijek pozitivna i širokog osmijeha. Ona je umnogome drugačija. Ima svoje prijatelje, svoj mikrosvijet kako naziva porodicu, sina, snahu i unučicu, svog psića kojeg takođe mnogo voli. Ona je zapravo snažna žena. I danas pjesmu voli istim žarom a rjeđe pjeva uz pratnju Đele Jusića juniora.
Zajedno sa 60 godina karijere slavila je i toliko godina boravka u Zagrebu. Njen mediteranski temperament naprosto „vrca“ iz nje stoga i nije čudno da je zovu vulkan na sceni. Uvijek je odjevema elegantno, no ni po čemu nije ekstravagantna. Ona zapravo dominira jakom voljom jer to je za nju percepcija života. To je i čini vitalnom i mladolikom. Mnogi kritičaru kažu možete voljeti ili ne Terezu i njene pjesme, ali morate priznati da je ona posebna i velika, kao što su i njeni evergrini „Nono, moj dobri Nono“, „Zapjevajmo prijatelji“, „Nima Splita do Splita“, „Tvoj glas“, „Ti si moj grijeh“, „Nježne strune mandoline“…
Tereza Kesovija je primadona sa granicom u svemu. A jednostavna i skromna u svojoj vrijednosti.
Sa Đelom Jusićem Tereza Kesovija je kaže provela cijeli život. S njim svojevremeno pjevala i u Trubadurima. Dijelili čak i prsluk u oskudnim, teškim vremenima. Voljela ga je kao brata.
U biografiji Tereze Kesovije stoji upisano samo ime njenog prvog supruga Mire Ungara sa kojim ima sina Alana. S njim je živjela 11 godina u braku. No, ime Ronalda Lopatnija, vaterpoliste sa kojim je Tereza živjela 16 godina u braku nije upisan. On je jednim udarcem po njenom uhu ostavio trajne posljedice. No, ona i dalje iako se odmah razvela bez riječi i nije uslišila njegova izvinjenja, tvrdi da nije bila zlostavljana sa njegove strane i da je u toj svađi bilo i njene krivice. No, udarac i pucanje bubnjića je za neoprostiti.
Na koncertu u Ženevi koji je imala Tereza, u publici sjedio je legendarni Čarli Čaplin. Ona je znala da je njegova pjesma „Kontesa iz Hong Konga“. Dok je pjevala, kaže, nikakav izraz na njegovom licu nije primijetila. No, poslije na koktelu zahvalio joj se i kazao da je u momentima dok je pjevala svijet bio njegov.
