Kćerka Suzane Mančić, pjevačica Teodora Kunić (26) poslije razvoda od dvadesetak godina starijeg austrijskog biznismena Franca, s kojim je u braku provela godinu i po dana, otkriva za “Gloriju” kako su joj tokom života u Beču i San Francisku nedostajali porodica, prijatelji i Srbija. Ljubav, koja je trajala četiri i po godine i krunisana je vjenčanjem u Las Vegasu, ugasila se, a Teodora je, kad je shvatila da supruga ne vidi kao oca svoje djece, prelomila i odlučila da napusti tu bračnu zajednicu.
– Ne volim da odugovlačim. Kad sam spoznala da naš brak nije ono što želim i što tražim, nisam htjela da uzaludno trošim svoje i njegovo vrijeme. Temperamentna sam i strastvena osoba, ponekad i pomalo nagla, ali ovu odluku nisam donijela olako. Živjeli smo na relaciji San Francisko-Beč i u jednom trenutku mi je zasmetao takav način života, jer sam bila apsolutno posvećena suprugu. Dvije-tri godine mi je to prijalo, ali na kraju sam shvatila da me to ne ispunjava i da neću biti sretna, tim prije što sam bila daleko od porodice i prijatelja. Razvela sam se i vratila u Srbiju.
Suzanina starija kćerka ne krije da majka nikad nije potpuno podržala njen izbor bračnog partnera.
– Mama je bila sretna kad sam joj rekla da želim da se razvedem i odmah mi je poručila da ne brinem. Na početku Francove i moje veze, a upoznali smo se na ljetovanju u Grčkoj, dala mi je do znanja da on nije pravi čovjek za mene. Naši roditelji često bolje vide neke stvari od nas, međutim, to je bio moj izbor i ona se prema njemu ophodila s poštovanjem. Nisam dozvoljavala da mi se iko miješa u odluke, jer sam i ja takva, poštujem svačije životne izbore.
Najveću podršku u tim trenucima dobila je od oca Nebojše Kunića.
– Tata se najviše nervirao zbog svega što mi se dešavalo. I tokom braka uvijek je bio tu da me sasluša, jer sam znala da mama ne podržava moj izbor, pa sam se njemu povjeravala. Uz mene je bio sve vrijeme i dosta mi je pomogao da prebrodim sve to. Razvod mi nije donio razočaranje u ljubav, iako nije bio prijatno iskustvo. Nekoliko mjeseci bila sam prilično ranjiva, čitava situacija mi je teško pala. Osjećala sam se loše, samopouzdanje mi se srozalo.
Bilo joj je potrebno određeno vrijeme da se stabilizuje, počne da upoznaje nove ljude, kao i da s prijateljima progovori o razvodu.
– Neke stvari su se slegle tek poslije nekoliko mjeseci. Inače sam takav tip, sve preguram na nogama, pravim se da se ništa ne dešava i tek kad se opustim, onda me sve stigne. Uprkos svemu, nisam izgubila vjeru u ljude i ljubav, a ovo iskustvo naučilo me je da mnogo više cijenim i poštujem svoju zemlju. Sigurna sam da ću djecu jednog dana odgajati u Srbiji, iako se nikad ne zna gdje vas život može odvesti, pošto je nepredvidiv. Sad se osjećam sjajno i prvi put sam, čini mi se, svjesna sebe i svojih želja. Jasno je da dok ne padnemo i ne udarimo glavom, ništa ne možemo da naučimo.
Pjevačici je muzika već duže vrijeme u drugom planu. Po povratku iz Kalifornije zaposlila se u jednoj marketinškoj agenciji i priznaje da joj se posao veoma dopada.
– Ljudi me sve češće pitaju planiram li da nastavim s muzikom. Veoma bih voljela, a najveća želja mi je da snimim svoju pjesmu, pošto i pišem, komponujem. Prethodne koje sam objavila nisu bile moje, to zapravo nisam bila ja. Očigledno moraju da se sklope još neke kockice u životu, jer ne želim da u tu priču uđem polovično kao prošli put. Pored muzike i slikam, to mi je ozbiljan hobi, a najviše bi me obradovalo kad bih sva ta svoja interesovanja uspjela da spojim.