Pred beogradski koncert koji je na stadionu Tašmajdan zakazao za 22. juni, Tony Cetinski otkriva za “Scenu” kako se hrani i kako vježba da bi s elanom pjevao Beograđanima.
– Mora se paziti na ishranu da bi se izgledalo pristojno i koliko je moguće lijepo. Shvatio sam da pred veće koncerte moram da treniram, tako da već tri mjeseca imam jake treninge.
Zakoračili ste u šestu deceniju, a đuskate kao 20-godišnjak. Koliko dižete iz benča?
– Ju koliko godina imam, ali neka ih. Ne dižem tegove i ne pumpam tijelo jer to u mojim godinama nije prioritet. Bitna je kondicija, a ne definicija i da izgledam kao lik sa reklame. Vježbam sa sopstevnom težinom, to je moj trening.
Zatvor roditelja, razvodi, poroci i nezdrav život su dio te vaše teške decenije. Da li je ona okončana i kako danas živite?
– Zdravo i spokojno.
Kako su vam roditelji?
– Godine su tu koje jesu, zdravlje manje-više, ali guramo ide se dalje. Činim im sitne ustupke da bi život bio ljepši.
Važite za omiljenog pjevača u Srbiji, dobili ste i brojne nagrade, dok naši vokali, iako popularni u Hrvatskoj, nikada nisu odlikovani priznanjima tamo?
– Odbijam duži period da govorim o tome jer me pogrešno interpretiraju, ali hajde… Klinci rođeni nakon ratova na eks-Ju prostoru imaju pravo da žive rasterećeno bez prepričavanja istorije koju svi tumače drukčije. To je sve bilo davno, ali političari namjerno ponovo pričaju o tome po principu zavadi pa vladaj. Politika se nažalost bavi nama iako se mi njom ne bavimo. Nikome danas ne bi trebalo da bude problem što je neko gej, druge vjere, nacije… U takvoj situaciji bi trebalo da sve moje kolege iz regiona koje hrvatski narod voli budu tretirani isto kao što sam ja u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i Bosni. Trebalo bi da Željko Joksimović, Marija Šerifović i Sergej Ćetković i mnogi drugi odnose nagrade u Hrvatskoj bez medijskih zabrana. Ma koliko bili zabranjeni, obični ljudi ih i te kako vole i prate sve što rade. Oni pune arene bez obzira na to. Sretan sam zbog njih i tužan što su mediji nekorektni u mom dvorištu.
To traje dugo, reklo bi se?
– Da, još kad su čuli da snimam duet sa Tošetom Proeskim naišao sam na nevjerovatna pitanja i negacije. Ugledni ljudi iz institucije koja bi trebalo da brani interese muzičara: „Zašto nisi sa nekim od naših snimio duet?” Zvali su me telefonom i to su me pitali na moje zaprepašćenje. Suprotstavio sam im se, rekao sam da je moj prijatelj i da ne razumijem što je njima problem kad meni nije što je on u svemu bolji od mene. Za mene postoje samo podjele na dobre i loše ljude, dobru i lošu muziku. Jedino ne volim da se miješaju stilovi, cajke i narodna muzika.
Kakav je vaš brak sa Dubravkom i da li je zajedničko dijete u planu?
– Mirna luka i sve cvjeta. Ljubavni odnosi među nama i sa familijama su idilični. Mi možemo planirati, ali bog određuje šta će biti. Naravno da bismo voljeli da dobijemo dijete. Što je do mene, evo obećavam da ću raditi.
Uspijevate li da viđate decu iz prethodnih brakova Kristijana i Piju?
– Kristijan ima 22 godine i živi u Berlinu. Svira gitaru i uči školu, nešto vezano za auto-industriju. Od kada je prošao pubertet pravi smo drugari, bez tabu tema pričamo o svemu. Kćerkica ide u školu u Londonu i ona je zaljubljena u mene. Mnogo je vezana za mene. Nisam zadovoljan koliko vremena provodim sa djecom i nikada neću biti, ali šta ću.
