Poštovana kraljice Kleopatra, ne znam odakle bih počela jer moji problemi izgleda nemaju ni početak ni kraj. U braku sam šest godina i od samog početka ništa ne štima. Ja djevojka iz velikog grada, iz skladne porodice, udala sam se na selo, u kuću punu ljudi, nimalo spremnih na kompromis, bezosjećajan muž..Uspjela sam da se iščupam iz te kuće, uz pomoć dragog Boga i mojih roditelja, kupili smo kuću u gradu i uselili u nju. Međutim, ispočetka muž nije shvatao da je oženjen, hodao sa prijateljima, pio, davao svojima novac, doduše dobro je zarađivao pa ni meni tad nije manjkalo, mada su mi sve krupnije i tehničke stvari kupili roditelji. On je svom bratu kupio auto, uvijek je tu da im da novac, koji ovi naravno nikad ne vraćaju. Djece nemamo, problem je u meni, ljekari preporučuju IVF, mada ni tu nemam podrške od njega. Jednom sam radila IVF, to su uglavnom finansirali moji roditelji, mada je i on dao nešto novca, ali nažalost bebu sam izgubila u 2. mjesecu trudnoće, zbog njegove psihičke torture, njegovog pijanstva i lutanja. On na ponovnu IVF ne želi ići i ima jako loše mišljenje o tome, ne želi ni da usvojimo dijete, a jako želi djecu, a ja nemam pojma kako ću mu rodit, ako se svi doktori slažu da ih ne mogu imati prirodnim putem. Recite mi šta da radim.
Šifra: Beznađe, Bugojno
– Draga moja znam da ti je teško i da tu u suprugovoj porodici svi guraju svoj film. U potpunosti te razumijem i odmah ti mogu reći da ti nisi kriva, već njegova nakaradna porodica. Svi se ponašaju kao psihički oboljeli ljudi. Jednostavno sve što je tebi normalno i ljudski njima nije. Suprug je uz njih postao takav, iako se opirao tome dok ste se zabavljali. Ovaj brak nema budućnost. Tebe čeka sreća sa drugim i ne brini zatrudnit ćeš. Trenutno ne možeš zbog nakupljenog stresa i nerviranja. Sretno!
