Saradnici tvrde da je Šaban Šaulić osjetio da će brzo umrijeti.
Naime, šef narodog orkestra RTS Miša Mijatović tvrdi da je Šaulić prije mjesec dana rekao da će umrijeti i da ga sahrane uz stihove treće strofe poznate sevdalinke “Prebrojana ljeta” Rize Hamidovića: “Dijelio sam s vama i radost i tugu na posljednjem putu, halalite meni niko od vas suzu za mnom pustit ne smije kad ne bude mene, pjevajte mi pjesme”.
– Nisam vjerovao kada mi je prijatelj javio za nesreću. Rekao sam: “Daj, bježi! Šabana sahranjuju već 10 puta. Nema šanse”. Međutim, čovjek je provjerio, a kanije sam vidio vijesti na portalima. Bio sam šokiran! Iz Kraljeva sam odmah došao u Beograd, otišao kod njegove supruge Goce. Ne pamtim da je poslije Titove smrti u državi bila veća žalost nego sad za Šaletom.
Kako si reagovao kada ti je Goca tražila da na sahrani sa kolegama odsviraš “Ne plači, dušo”?
– Opirao sam se, bojao sam se kako ću to izdržati. Izgurao sam, a mislio sam da ću se srušiti u grobnicu. Opet, lakše je bilo što nas je sviralo petoro. Šta ćemo, stegnemo malo srce i zube. Opet sam imao u glavi da bi on na neki način to i volio, da to budemo baš mi. Prvi put u životu sam to učinio. Nadam se da je i posljednji. Ruka mi se sve vrijeme tresla.
Kada i kako si upoznao Šabana?
– Upoznali smo se 1975. kada sam došao na akademiju u Beograd. Tada je bio aktuelan čuveni restoran “Šumatovac”, gdje su se okupljali pjevači, glumci i ostali. Tu je počela i naša saradnja i druženje. Posljednjih mjesec dana smo baš bili bliski i često smo se viđali i pravili sjedeljke do jutra.
Šaulićevi prijatelji kažu da je on u posljednje vrijeme bio čudan.
– Imao je predosjećaj da će se nešto desiti jer je bio drugačiji. Imao je neke priče i ambicije koje nisu ličile na njega, u smislu “Daj, uradite mi pjesmu, daj da snimim nešto”. To ne liči na njega jer smo uvijek mi njega tjerali i jurili da uđe u studio.
Da li je nešto konkretno rekao?
– Jedno veče smo sjedili u kafani. Pričao je neke stvari koje su na neki način govorile o nečemu da će se desiti. Na primjer, otkazivanje, zakazivanje aerodroma i slično. Najviše mi je zaparalo uši to što je zajedničkom prijatelju rekao: “E, kad budem umro, hoću da mi pjevate treću strofu ove sevdalinke. Ako me nadživite, učinite mi to”, i čitao je riječi iz telefona.
Zašto to niste učinili?
– Sjetili smo se toga tek za vrijeme sahrane. Sutradan smo otišli na njegov grob i odsvirali smo mu to za dušu, ispričao je Miša za “Kurir”.
