Šaban Šaulić, kralj narodne muzike koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj kada je krenuo na avion poslije nastupa, mjesec dana prije smrti otkrio je da su ga putovanja umorila i da ga je najviše od svega činilo nervoznim kada je žurio na avion.
– Sutra bih otišao u penziju, samo kad bi me pustili ovi menadžeri. Ne vrijedi, moglo bi se reći da me malo oslobode, ali ne vrijedi, to je tako počelo nekih davnih osamdesetih godina da vikend ne može da prođe, a da je ne odem negdje da pjevam. A to su ljudi s kojima sam ostao prijatelj, ili drže dvorane ili diskote ili neke ogromne restorane i glupo bi bilo da upropastimo prijateljstvo ako ja kažem da ne mogu – pričao je prije nešto više od mjesec dana Šaban Šaulić.
-Uf kako bi bilo lijepo da se to malo razrijedi, što se i nadam da će to biti, sad bar od ove godine, ako da bog. Da se to malo razrijedi, da i ja poželim da odem na put. Što se glasa tiče nemam ama baš nikakvih problema, ali što se putovanja tiče, toga mi je baš preko glave. I to me ubija, to me ovako dosta čini i umornim i nesretnim i nezadovoljnim, jer kad čovjek kaže da, a ja to mogu zasigurno da kažem, da znam maltene svaku pokvarenu stolicu u našem avionu. Kad se to toliko putuje, toliko godina i promijenio sam sve avione, od naših, preko njemačkih, ali za naše sigurno znam da li je malo klimova, bilo je i toga. Putovanje me dosta smara i čini me malo nervoznim, kad moram da žurim na neki avion koji neće da čeka, pa moram da budem sat i po čak i dva prije nego što poleti – ispričao je mjesec dana prije kobne nesreće Šaulić za emisiju Glamur.
