Iako je u prostoru u kojem stvara sve tamno, Aleksandar Milić Mili ističe da ga upravo takav enterijer inspiriše. Ako je i samo jedna stvar “van kontrole”, njega to u potpunosti istjeruje iz takta.
-Ako se desi samo jedna lampa da mi nije upaljena kako treba, ne mogu da radim. Energija mi je vezana za prostor. U hotelima po svijetu, ma i da imaju sedam zvjezdica, meni nešto može da smeta. Ako se to desi, ja silazim dole, kupujem cvijeće, fotografije, vaze, lampe i to kačim i postavljam po sobi kako mi odgovara. Sobarica kad uđe bude u šoku, ali ja joj s osmijehom objasnim da sam tako morao. Kad odem iz sobe, sve to ostavim tako- ispričao je Mili.
Prostrani studio na Dedinju blizu porodične kuće njegov je svijet, “muzički hram”, u kom teži skladu i savršenosti do maksimuma.
Još kao mladić, shvatio je da neće nastaviti porodičnu ljekarsku tradiciju, ali kao ostvarenom muzičaru – to mu danas ne predstavlja veliki problem.
-Pritisak je okej, ali onaj koji sam sebi napravim, a vjerovatno zato i nisam postao ljekar, već sam otišao skroz drugim putem. Ponosan sam na svoje roditelje, oca uglednog neuropsihijatra, majku stomatologa i starijeg brata Ivana koji je cijenjeni neurohirurg, ali već u ranoj mladosti mene je muzika potpuno osvojila. Bez nje ja ne bih bio isti čovjek, ne bi mogao ni da živim– bio je iskren Mili.
Rustična vrata na samom ulazu u luksuznu trospratnicu ne daju ni najmanji nagovještaj šta se unutra sve nalazi.
-Ovo je moj svijet i moj muzički hram. Ovde sve nastaje i rađa se muzička historija. U donjem dijelu se spremaju koncerti, dogovaramo se i popijemo kafu i piće. Odmaram se. Ma sve što treba, a gore se kopa zlato- priča on.
-Ovdje su uglavnom slike moje braće i sestara umjetnika, ali neke sa početka 20. vijeka. Da ne bude da sam crna ovca u porodici… Ovde na vrhu stepenica na istaknutom mjestu je moje sve, poster grupe ACDC. Idem na njihove koncerte kad god mogu. Tu je i akvarel mog rodnog Osijeka, grada koji će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu.
-Evo na akvarelu sam napisao: ‘Eh, da mi je u vrijeme kestena. A pjesma ide ovako: ‘Kesten u mojim rukama sjeća me na snove stare vijekovima i vjetrovi što dolaze i ne prolaze ostajem sam u noćima’. To sam napisao sa 13 godina- otkrio je on.
Izvor: Kurir.rs.