Robert Omaljev, prvi sin Šabana Šaulića, od ranog djetinjstva sretao se sa nedaćama. Robert je rođen paralizovan, a njegova majka nije marila za njega, te je brigu o pjevačevom sinu počela da vodi komšinica Radovanka Kanački, poznatija u Zrenjaninu kao baka Seka.
–Robert je bio paralizovan kao beba. Majka mu je radila u Njemačkoj, a njega je ostavila kod tetke u Batajnici. Jednog dana tetka je odlučila da ga dovede u Zrenjanin kod babe i djeda jer joj njegova majka Nena nije slala novac za njegovo izdržavanje. Baš tada smo moj pokojni suprug i ja prošli ispred kuće gdje su živjeli Nenini roditelji i ugledali bebu samu na ulici. On je tada imao samo 10 mjeseci. Ja sam ga odmah povela u našu kuću, a ubrzo sam saznala da je on Nenin sin. Dijete mi je odmah priraslo za srce. Htjela sam da vodim računa o njemu, ali ga je Nena odvela u Njemačku. Ubrzo ga je vratila i onda je on ostao kod mene-počinje priču baka Seka.
-Šaban i Goca su redovno dolazili da obilaze Roberta. Išli smo i u Šabac na vašar svi zajedno. Šaulić mi je poklonio zlatne minđuše, koje i danas nosim, i skupocjene vaze. Davao je novac za sve što je Robertu bilo potrebno, a ja sam ga vodila u banju Rusanda kod Melenaca na terapije kako bi prohodao. To je bio jako težak period. Dok sam radila u bašti, zavežem Robija na leđa i kopam. Međutim, ubrzo je prohodao, ali i dan-danas ćopa na nogu– priča kroz suze Radomirka i otkriva da je Šabanova supruga Goca ponudila Robertovoj majci 10.000 njemačkih maraka da se vanbračni sin pjevača ne bi prezivao Šaulić.
-Goca je predlagala Neni da Robert pređe da živi sa njima, ali da ona nema nikakav kontakt sa njim. Nena to nije htjela da prihvati jer je željela da bude sa Šabanom. Kada je Robert napunio osam godina, Goca je insistirala da se dječak ne preziva Šaulić. Dala im je 10.000 njemačkih maraka da izbrišu to prezime. Robertova majka je to prihvatila i on je poslije uzeo očuhovo prezime Omaljev. Oni su od tih para kupili plac. Tada su se i rastali. Poslije su se rijetko viđali– uvjerava baka Seka i ističe da je Šaban posljednji put došao u Zrenjanin da vidi sina prije desetak godina.
-Nakon što je Robert promjenio prezime, Šaban se sa njim rijetko čuo i viđao. Ni Sanela, Ilda i Mihajlo nikada nisu zvali Roberta. Samo me je Šaban zvao s vremena na vrijeme da pita kako je Robert i da li mu nešto treba. Dolazio je tajno da ga viđa u moje dvorište. To je radio godinama, gotovo pola Robijevog života je tako bilo. Kada sam pitala Šabana zašto više pažnje ne obrati na Roberta, on je samo šutio– zaključila je gospođa Kanački.
