Na popularnosti i slavi Đorđa Marjanovića mogu pozavidjeti sve pjevačke zvijezde. Milionska armija poklonika pratila je ovog pjevača koji su ga čak iznosili na ramenima po završetku koncerta. Za publiku on nije imao konkurencije. A za kritičare da mu nedostaje pjevački talenat, da nema glasa, te kako ima klovnovsko ponašanje na sceni. No, kritika nije mogla ništa čovjeku koga su fanovi obožavali i uvažavali.
Pozlatio karijeru
Đorđe Marjanović rođen je u Kučevu 1931. godine gdje je završio osnovno školovanje, gimnaziju u Požarevcu gdje se u slobodno vrijeme samoizdržavao radom na željeznici kao fizikalac. Raznosio je mlijeko, novine, pa čak i posao inkasanta Radio Beograda. Upravo u Beogradu je upisao Farmaceutski fakultet. Pjevušio je po igrankama. Prijavio se i na audiciju džez muzičara Srbije gdje se predstavio sa tri numere. Kao pjevački autsajder ‘58 je zapjevao u pauzi na koncertu u Nišu između nastupa tada popularnih pjevača. Sa pjesmom „Zvižduk u 8“ izlivom emocija animirao je publiku do te mjere da je doživio nevjerovatne ovacije. Muzički kritičari su ga kudili. No, prvak opere Darko Ivnički ga počinje učiti solo pjevanju.
U novoosnovanoj izdavačkoj kući PGP RTS ‘59 štampalo se i prvo izdanje zabavne muzike „Muzici za igru“ sa udarnom numerom „Zvižduk u 8“ a Đorđe je upravo tada služio vojsku u Ljubljani. Dešava se čudo! Prodati tiraž je dostigao visinu prodaje gramofona u Jugoslaviji. Godinu kasnije on se takmiči na Opatijskom festivalu i nosi tri nagrade. Uslijedile su turneje, koncerti za pjevača koji je napravio revoluciju u muzici sa svojom pjesmom i scenskim nastupom. U SSSR odlazi na gostovanje gdje ga je za deset dana gledalo i slušalo 750.000 ljudi. On se nije zadovoljio brojnim nagradama koje je pokupio na festivalima Beogradsko proljeće, Opatijski, Splitski, Zagrebački, Šlager sezone, evrovizijske izbore. Svojim nastupima bio je decenijama ispred vremena.
Pratila ga je armada ljudi koji su ga voljeli. A fan grupe „Đokisti“ bili naprosto opsjednuti njime. Ni ženska populacija nije bila ravnodušna njegovom pojavom. Uzdisali su za njim a on za 11 godina mlađom Ruskinjom Elom Nikolajevnom koja mu je bila dva mjeseca prevodilac u Rusiji. Rodila se obostrana ljubav koja je krunisana brakom ‘65 iz kojeg su dobili i troje djece. Užurbano je jurio sa legendarnim uspjesima hit pjesama „O, Kerol“, „Devojko mala“, „Ema, Emili“, „Ružičasti snijeg“, „Mustafa“, „Romana“, „Dirlada“, „Nikad nije kasno“, „Milord“, „Moje ludo srce“, „Prijatelji zdravo“…
Za sve nagrađivan ordenima, zlatnim plaketama i mikrofonima, nagradama za životno djelo, pa i minule godine od Saveza estradnih umjetnika Srbije priznanje nacionalni estradni muzički umjetnik. On je pozlatio svoju karijeru. Održao pet hiljada samostalnih koncerata da bi se u Melburnu 2000. dok je izvodio pjesmu „Mene nema ko da žali“ gdje je bio Brenin gost srušio na sceni doživjevši moždani udar.
Smisao života
Ostao je bez moći govora, no uporni Đorđe je i progovorio i propjevao. Istina malo teže pa je tako 2004. se oprostio od muzike u Sava centru. Pjevačka legenda koji je prvi sa bine otišao među publiku, plakao na sceni, padao na koljena, skidao sako, bacao ga u publiku svu svoju emociju predavao onima koji su ga bodrili. Njegova pjesma „Zvižduk u 8“ je simbol jednog sjajnog vremena iz kojeg su ostala dva muzeja, jedan u rodnom Kučevu i u Moskvi sa 300 eksponata u vlasništvu Nikolaja Larena koji ga je pratio diljem Rusije.
Đorđe Marjanović sada uživa u porodičnom okruženju sa unucima jer je i kao popularan napravio ravnotežu između karijere i porodice što mu je pomoglo i da pokrene želje i snove i tako i dalje ima smisao života jer je sretan, ostvaren kao porodičan čovjek i kao pjevač.
Na turneji „Pjesma ljeta“ u Tučepima Đorđe je imao verbalni sukob sa Vice Vukovim. Ta svađa je dobila političke konotacije u Jugoslaviji tako da je on u Hrvatskoj postao za publiku i medije persona non grata.
Demonstracije zbog Marjanovića
Nakon manifestacije „Zlatni mikrofon“ ‘61. godine na kojoj Đorđe nije dobio istoimeni laureat izbile su ulične demonstracije koje su činile sedam hiljada njegovih fanova. I tadašnja milicija je zbog nereda intervenisala a on da bi ih smirio popeo se na krov automobila i pjevao im.
Orden od Tita
Od Tita Đorđe je ‘72. godine dobio orden sa srebrnim vijencem. Od Mihajla Gorbačova orden za učvrščivanje prijateljstva i širenje kulturne veze između Jugoslavije i SSSR, kao i orden rada sa srebrnim vijencem.
Čestitke iz Rusije
Rusija je za Đorđa predstavljala drugu domovinu. Tamošnji ljudi su ga toliko obožavali da i kada ga je grlo izdalo u Lenjingradu šaputao je recital a sva publika zajedno s njim. Oni ga vole i danas. Za svaki njegov rođendan ruska ambasada šalje mu čestitke a posjećuju ga fanovi iz cijele bivše države i iz Moskve.