Zdravko Čolić koji je ne samo zbog glasa već i zbog načina života bio i ostao omiljen među svim narodima bivše Jugoslavije prisjeća se kako je praznike slavio i otkriva kako se oni danas slave u njegovom domu uz suprugu Aleksandru i kćerke Unu i Laru.
S osmijehom na licu pjevač priznaje da se i danas iskreno raduje svim praznicima.
– Euforija praznika kod mene nije popustila s godinama. Bez obzira na to što sam mnoge dočekao na bini, u duši sam ih slavio kako dolikuje. Božić ima posebnu draž i u mom domu se slavi sa posebnim uživanjem. Kako za Novu godinu uglavnom putujemo zbog mojih nastupa, Božić je rezervisan za porodično okupljanje u našem domu. Supruga Aleksandra je tu stub porodice. Ona spremi raznovrsna jela, pa se svi okupimo za trpezom. To su trenuci koji vrijede bogatstvo, uvijek je tu puno smijeha, priče i ljubavi. Praznici su prilika da se zaista opustim – kaže Zdravko, koji kćerkama želi prenijeti ljubav prema praznicima, tradiciji i običajima.
– Porodica je stub svega i to nije samo fraza. Odmalena su me učili da je snaga čovjeka u ljubavi i poštovanju koje dobija i dijeli sa najbližima. Pamtim kako smo se okupljali u Trebinju, kod bake i deke dok nismo pošli u školu i dobijali poklone od rođaka, prijatelja i komšija. Drugačije je to vrijeme bilo, ljudi su bili bezbrižniji pa samim tim i otvoreniji jedni prema drugima. Dozivali su se preko ulice na kafu ili ručak, spavali jedni kod drugih, radovali se i tugovali zajedno. To se, nažalost, danas promijenilo.
Zdravko se rado sjeća svog djetinjstva i praznika koji su imali svečani ton. Danas voli da na velike praznike ode u crkvu i zapali svijeću.
– Brzina života, neke nove obaveze i to što sam postao nisu me promijenile u korjenu. Ponosan sam na to što sam uspio da sačuvam sebe onakvog kakav sam bio sa svim vrijednostima koje su mi roditelji usadili. Prema praznicima imam odnos pun poštovanja i trudim se da ga prenesem na svoje kćerke. Ne presiram ih, samo ih usmjeravam jer vjera i ljubav su čovjekova dva najveća prijatelja i bogat je samo onaj koji ih ima za saveznike – kaže pjevač koji se prisjeća svog djetinjstva.
– Bili smo veoma sretna porodica iako smo živjeli od jedne plate, tatine. On je radio u državnoj službi pa nismo mogli obilježavati Božić u to vrijeme na način na koji se to danas radi, ali zato uvijek smo sa radošću čekali mljekara iz sela kod kojih se praznik obilježavao sa svim običajima i koji nam je donosio uz mlijeko i božićne poklone.
Bez obzira na popularnost, Zdravko danas živi mirnim porodičnim životom, posvećen je suprug i otac, ta se uloga nikada nije dovodila u pitanje bez obzira na poslovne obaveze. Nije zaboravio dane djetinjstva kada je živio skromno, stoga stalno pomaže onima kojima je pomoć potrebna, ali ipak o tome ne voli da priča.
– Ne mogu da ne pomognem čovjeku ako vidim da mogu. Volim ljude i njegujem prijateljstva – kaže Čola za Blic, i obećava da će se u ovoj godini još više družiti sa publikom.
– Biće mnogo pjesme, koncerata, još poneki spot i nadam se privatnih putovanja sa porodicom. Želje i ciljeve uvijek imam, to je ono što čovjeka čini živim.
Božić u domu Zdravka Čolića slavi se tradicionalno uz česnicu i mrsnu trpezu i ako se desi da nekada u to vrijeme budu na nekoj planini, uvijek vodi računa o tome da se običaji ispoštuju:
– Godinama kovanicu su izvlačile kćerke, nekada mlađa, a nekada starija.
On kaže da voli sa ćerkama otići u crkvu i na Badnje veče paliti badnjak.
