Bojan Vasković je dijete Sarajeva, ali i dijete Beograda. U Sarajevu je, kaže, živio među rajom koja je i danas neposredna, puna ljubavi, predusretljivosti, bez obaveza.
-Još uvijek su tu i ljudi iz muzike Čola, Dino, Hanka, Bešlić – govori on.
Ono što je ružno, a veže ga za Sarajevo a što će vječno pamtiti je strašni zvuk granata, bombi, sirene, leševi po ulicama, ranjenici. Očevo vraćanje sa posla i trenutak kada ga je snajper pogodio u vozilu, što ga je za cijeli život ostavilo paralizovanim. A prije osam mjeseci, Bojan je ostao bez oca, svog najvećeg oslonca. I to ga je, priznaje, shrvalo. Nije znao kako se nositi s tim gubitkom. No, kako vrijeme prolazi navikao je da se nosi s tom činjenicom.
I pored svega voli Sarajevo, a voli i Beograd koji mu nudi veću mogućnost u muzici.
-Ali, uvijek se sa radošću sjetim prelijepog i bezbrižnog djetinjstva. To je slika za vječnost – ispričao je kratko Bojan koji je po mnogo čemu dokazao da govori istinu.
