Grupa „Rokeri s Moravu“ su u svom muzičkom opusu prezentirali zdrav, narodski humor. Njihove šaljive pjesme su na satiričan način oslikale jedan vremenski period, poredak i mentalitet ljudi tog doba. Njihov originalan i prepoznatljiv pristup muzici se dopao publici. Kritički osvrt prema društvu i smisao za smiješno učinio ih je najpopularnijim i najtiražnijim predstavnicima tadašnje muzičke scene. Tvorac ovog interesantnog i neobičnog sastava bio je Boris Bizetić.
Na odsluženju vojnog roka Bizetić sa pseudonimom Užičanin Boca je upoznao Zvonka Milutinovića Sisoja 70-tih kada i počinje njihova saradnja. Godine 1977. osnovali su grupu „Rokeri s Moravu“ koju su činili još članovi Branislav Aranđelović Bare Ćora i Branko Janković Jankula. Iste godine na tržištu se pojavio njihov prvi singl „Stojadinka ovce šiša“. Narod se zabavljao i do suza smijao uz njihov novi muzički izražaj. Humorističko-satirični tekst podupirala je narodna muzika. Njihov pokušaj da se našale kroz muziku izrodio je ozbilju. Kontinuirano su otpočeli na tržište plasirati singlove i albume. Parodije i duhovita narodna pjesma je „kupila“ publiku. Relevantan sud slušateljstva i gledateljstva je s nestrpljenjem iščekivao svaku njihovu novu pjesmu.
Niti jedan TV šou nije mogao proći bez ovog benda. A oni nizali hitove i albume „Drma drma plovak“, „Krkenzi kikiriki evridej“, „Ja Tarzan a ti Džejn“, „Kobac juri male tice“, „Cico veštico“, „Rokeri s Moravu pevu uglas“, „Ću se kačim“, „Mali Milojica“… hit do hita. Humor iz okoliša iz kojeg ništa nije trebalo izmišljati. Kao što su kazivale pjesme „Čorbast pasulj volem“, „Udao sam taštu u Bajinu baštu“, „Pevu po kućama“, „Kod Đoku u disko“, „Turio Ljubiša pivo da se ladi“…
Rokerima s Moravu je pala popularnost i traženost vrtoglavo i neobjašnjivo. Gostovali su po gradovima Jugoslavije i diljem svijeta. Na jednom mjestu po nekoliko puta. Punili hale velike prostore stoga i ne čudi poređenje njihove popularnosti sa onom koju su imali „Dugme“, Brena, Čola… I na sceni „Rokeri“ su bili originalni. Odjeveni u srbijansku narodnu nošnju. Folklor i folklorni motivi bili su njihov zaštitni znak kao i pjevanje sa akcentom juga Srbije. Sve išlo uzlaznom putanjom, a onda šumadijska braća 1982. godine ostaju bez Jankule koji strada u saobraćajnoj nesreći.
Mijenjali su se članovi benda dvadesetak puta jer je već 88. grupu napustio i Ćora. Ostali su Boris i Zvonko. Popularni kvartet koji je već bio osiromašen snima „Kafanu“ i „Srbija se umirit ne može“. Sa nadolazećim ratnim periodom prestaju sa radom. Bizetić komponuje, pjeva, režira, glumi, dobiva čak dva Oskara za realizaciju humorističkih emisija kao najbolji šoumen. Sve to radi sa niskim budžetom i rad mu biva sveden na talenat i entuzijazam. Bizetić i Milenković snimaju 2007. povratnički album naslovljen „Projekat“. No, godinu kasnije umire Zvonko Milenković Sisoje što konačno označava kraj rada ovog kvarteta
Usamljeni ali talentirani Bizetić ostaje sa zatvorenom firmom „Rokeri s Moravu“. Iluzije na savremenu muzičku scenu nije imao, ali se vrlo često sa sjetom prisjeća minulih lijepih vremena. Slika u kojoj su bili dobri „Rokeri s Moravu“ narodni predstavnici koji su ostvarili neizbrisiv trag u muzici. Na Bizetića, čovjeka iz Pomoravlja koji je u svojim hitovima, kažu kritičari se podsmjehivao i izrugivao Srbima i Srbiji. A oni ga hvalili i slavili jer su ga, kažu, krivo „skopčali“. Oni su bili, vele oni, kulturološka bomba u šoubiznisu. Funkcionisali su kao preduzeće, ali na kraju optuživani za nacionalizam i izrugivanje srpskog jezika i tradicije. Niko nije smio da emituje „Srbija se umirit ne može“ koja kaže „Mile ništa politički, joj, jer ćeš odmah, dobiti po leđa“.
Nošnju i šajkaču, izjavio je jedne prilike Bizetić, nosio je dok je nisu počeli nositi oni koji nikada do tada nisu. Jer on nije bio spreman na neka obilježja, a ni da bude učesnik gungule koja govori „ima da vas ubijem“ ili „tukli smo vas“. Naša publika je razumjela sve što smo mi pjevali – kako treba.
Na njihove koncerte nisu dolazili ni polupismeni ni primitivci nego oni koji su se umjeli smijati, a ne gledati ozbiljno. Maliciozni ljudi i sitni karakteri u njihovim pjesmama pronalazili su ono što „Rokeri s Moravu“ nisu htjeli da kažu.
Željko Mitrović je svojevremeno bio član grupe „Rokeri s Moravu“ i prijatelj Borisa Bizetića koji je kod njega radio serijal „Slavujka“. Bez objašnjenja je dobio otkaz jer se serijal nije smio emitirati. Tendenciozno neko je pravio jaz na putu ka korijenjima mnogih od nas. Zbog čega bi se narodski humor poistovjećivao sa kićerajom i prostaštvom? Po njima humor je trebao da nestane. Da se sve svede na ono što bi ljude činilo neraspoloženim, depresivnim i tužnim. Sve kako ljudi ni na tren se ne bi osjetili sretnim.
