Osim biografije za svoje fanove bend „Elemental“ priprema i dvostruke koncerte u Zagrebu i Beogradu čemu se vesele. Prekjučer kje izašla njihova biografija “Sve, samo ne romantika“, a Mirela Priselac Remi, solistica benda govori o onome šta ćemo saznati o bendu.
Kako ste reagovali kad ste čuli da će se pisati biografija o vama?
-S obzirom na to da je pisanje biografije krenulo u dogovoru s autorom Markom Podrugom, nije bilo previše iznenađenja. Tek kad sam dobila knjigu u ruke, sinulo mi je koliko je to zapravo velika stvar – na našoj muzičkoj sceni malo je biografija o bendovima, tako da mi je iznimno drago da je Elemental jedan od njih koji su zastupljeni u tom obliku. Velika je čast kada te ukoriče. To je zapravo jedini način da nas se stavi u neke okvire. Nakon što je napisao knjigu mislim da je Marko Podrug jedina osoba na ovom svijetu koja zna sve detalje o „Elementalu“ i nama unutar benda. Čak i bolje od Shota, koji je kao enciklopedija. Podrug zna sve naše mane i prednosti, sve naše male začkoljice koje nas čine ljudima i muzičarima kakvima jesmo. Prije nego što se bacio na pisanje bili smo si dosta bliski, jako ga poštujem kao autora i čovjeka, ali sada posebno.
Zašto „Sve, samo ne romantika“?
-Nismo romantični. Istina da je put bio jako dug i mukotrpan. Sve je izgledalo nekako čudno i nimalo romantično. Znate, one priče iz filmova, kako preko noći postanete slavni, bogati. Toga nema kod nas. Ta sladunjava romantika ne postoji.
Zašto ne gledate televiziju?
-Dosta čitam. Ne dozvoljavama da me bilo šta ometa i zaglupljuje.
Jeste li zadovoljni onim što ste postigli u karijeri?
-Uvijek možeš više i bolje, ali ako stalno težiš perfekcionizmu, vječno ćeš biti jadan i neispunjen. Zato sam, nakon dosta rada na sebi, došla do zaključka da je perfekcionizam toksičan i nepotreban. Radim najbolje što znam, kako kaže pjesma benda Artan Lili. Nastojim uvijek dati sto posto od sebe, ne štedjeti se kad stvaram ili kad sam na pozornici. Moja muzika mi je najbitnija stvar na svijetu. U njoj je moj identitet, moje srce i sve što me gradi. A ponekad i lomi. Ali tako to treba biti.
Koji su vas uticaji najviše oduševljavali u vrijeme kad ste počinjali, a koji su sad?
-Kad smo počinjali, bila sam najviše okrenuta rep muzici. Zapravo, afroameričkoj muzici, od gospela do hard kor repa. Danas slušam sve i svašta, tražim neke nove začudnosti, bendove koji donose neki novi zvuk.
Spremate dva koncerta 14. i 15. decembra u Tvornici kulture. Hoće li to biti različita ili identična dva koncerta, s istom set listom?
-Odvojili smo ih, konceptualno, na ‘Naš koncert’ i ‘Vaš koncert’. Za ‘Naš koncert’ će bend birati set listu, to jest pjesme koje se sviraju, a za ‘Vaš koncert’ odabir pjesama koje ćemo svirati prepustit ćemo publici. Preko platformi pustit ćemo im da sami zakucaju koje pjesme žele da ih sviramo. Nadajmo se samo da neće previše zagrepsti po starim pjesmama s prvog albuma jer onda moramo u prostoriju za probe, da ponovimo akorde i tekstove. (smijeh)
Imate li kakve svoje rituale prije izlaska na pozornicu?
-Imam. Ne volim mnogo govoriti neposredno prije izlaska. Volim se povući na svoje maleno mjesto unutar sebe i doslovno odigrati cijeli koncert u glavi. Na taj način malo potučem tremu. A prije samog izlaska gore bend ima svoje ‘tajno rukovanje’, kojim jedni drugima dajemo do znanja da si čuvamo leđa. Ovo zvuči kao da smo mafija nismo. Ali smo povezani kao oni!
Otkrili ste da su vam neke pjesme dosadile koliko ih svirate, a imate li neku koju vam je teško izvoditi kad je o emotivnoj strani riječ?
-‘Crveno’ me uvijek raznese. Uz ‘Malenu’ sam se nekoliko puta rasplakala na pozornici, kad sam vidjela kakvu reakciju ta pjesma izazove kod fanova. ‘Male stvari’ me uvijek oraspolože. ‘Tijelo pamti’ me uvijek napali, obožavam tu pjesmu, baš je epska.
Jesu li danas hiphoperi i reperi preuzeli ulogu glasnogovornika i buntovnika koju su nekada imali rokeri?
-Mislim da reperi rade to, no to ne znači nužno da je rok ušutio po pitanju bunta. Mislim da na ovoj sceni ima mjesta za aktivizam u oba žanra. Vjerujem u pankere iz podruma, možda čak i više nego što vjerujem u rokere s top ljestvica, barem što se tiče bunta i aktivizma.
Koliko je hip-hop, kao i sva popularna muzika, dobar medij za prenošenje poruka i iznošenje stavova?
-Muzika je predivan i širok medij koji pronosi razne poruke, nekada su ljubavne, intimne, a nekada su društveno angažirane. Svako od nas umjetnika odlučuje na koju će stranu stati. I emotivne, ljubavne poruke su bitne, nema tu klasifikacije prema bitnosti. Neki put je teže ostati emocionalno balansiran, nego imati pozitivan balans na računu.
U zadnje vrijeme sve češće vas se može vidjeti s gitarom u ruci. Kakve pjesme nastaju?
-Pripremam se za solo projekt, a gitara mi pomaže da pjesme iz glave ‘prevedem’ u akorde koje je onda jednostavnije prezentirati suradnicima. Trenutno radim na još dva muzička projekta, uz Elemental. I za oba mi treba gitara. Vratila sam joj se nakon 25 godina tišine. Opet me bole jagodice, ali uživam.
