Rizo Hamidović je jedan od rijetkih estradnih umjetnika koji radi samo onoliko koliko mu treba. Ne trči sa nastupa na nastup, bira gdje će zapjevati, jer je zahvaljujući svojim velikim hitovim već godinama u „zlatnoj sredini“. Ipak, ono što se može primjetiti u zadnje vrijeme, Rizo kao da se „balzamirao“ pa se godine starenja na njemu i ne vide.
-Logistika je u svakom slučaju kriva za to, a to je moja familija. A, onda uz to ide jabuka, kruška, loza, bijelo, crno vino, a sad sam se malo ponovio iz Orebića mi stigao „mali plavac“. Da je to pokojni Tito pio, izrasla bi mu nova noga.
Malo si se ponovio, novi zubi su tu. Šta će dalje biti, da li ćeš još nešto raditi na sebi?
-Jooooj nisam se trebao ni nasmijati odmah si primijetio. Imao sam jednu lijepu emisiju na jednoj bh. televiziji i baš je bilo ugodno se družiti. Ja sam opet to druženje donio na svoj način, mnogo sam se smijao, pa mi je poslije emisije kćerka rekla, kao i moja supruga Ismeta, da bi trebao malo da se vlastitim zubima pozabavim, da nešto uradim po tom pitanju. Bilo je grozno, bušenje, slikanje, zub tamo, zub vamo, ali sam zato danas lijep k'o slika. Ništa više neću raditi na sebi, osim što snimam nove pjesme.
Kada si već pomenuo suprugu Ismetu, kada si se zadnji put posvađao sa njom, da li je bilo nevjere sa tvoje strane?
-Ne pamtim zaista, mada je u mom braku tokom svih ovih godina bilo svega, po onoj narodnoj „povuci-potegni“. Posao kojim se ja bavim iziskuje razne situacije, ima te, nema te, viđen si ovdje ili ondje, sa onim ili sa onom ili ovom. Iskreno rečeno, da nije bilo moje Ismete ko zna da li bi ja sve to izdržao u mom estradnom životu. Da li je bilo nevjere, ne znam ni sam šta bi ti rekao, i kako bi neke situacije okarakterisao. Više su neke žene lagale vezano za mene, već što se uistinu desilo. Ne vjeruj ženi koja laže, a mnoge su me lagale i pokušale da mi unište brak.
Jedan si od rijetkih pjevača sa kojima sam radio intervjue, a koji kažeš uvijek sve što misliš. Da li si nekad zažalio zbog te iskrenosti?
-Pa, slušaj me sad dobro šta ću ti reći, ti si takav tip, da pred tobom nekad nije dobro sve reći, ali ti to na kulturan način uradiš i izvučeš nešto iz mene, a što ja možda nikada ne bi rekao. Ali, ja sam za to da svako radi svoj posao, ti pitaš, ja odgovorim, nekome sve svidi, nekome ne. Neki su mi rekli da smo zadnji put malo zabrljali sa intervjuom, ali kada sam malo bolje razmislio, sve je to ustvari bila istina. A, tu prije svega mislim za Kuću svedaha, suho meso, i tako to. Ja to kažem sve iskreno, a da ne kažem, onda ja ne bi bio to.
Često se sjećaš starijih kolega pjevača koji više nisu živi. Zbog čega?
-Zbog toga što su to bila neka lijepa druženja, bez zavisti i zlobe. Svi smo se međusobno uvažavali i poštovali, nismo jedni drugima otimali nastupe, nismo se ogovarali, ali smo se pomagali. Recimo, jedan od najdražih mi je bio rahmetli Meho Puzić, koji mi je dao njegov termin za snimanje u studiju Nikole Borote Radovana u Mostaru, kada sam prvi singl snimao sa „Mladim Sarajlijama“, a u kojima je bio Mića Radovanović. Meho mi je dao svoj termin za snimanje, prvi me odveo u Minhen na nastup, odveo me u Ameriku…, to su stvari koje se ne zaboravljaju. Pa tu je i rahmetli Ramče koji je bio prava raja i imao srce kao Trebević veliko.
Zbog čega su se ti i takvi pjevači zaboravili?
-Pa i sam vidiš kakva su vremena, svega se nakotilo, da ne znaš ni ko šta pjeva ni gdje pjeva. Ja volim da me neko od novih pjevača zagolica, ali ne možeš da ih razlikuješ, jedan drugog kopiraju. Ja ne mogu na to sve utječem, neka se bore, ja imam svoju generaciju i sa njima se družim.
Da li si konačno vidio unuka?
-Nisam i to me baš boli, ubi me. Ma, daleko ta Australija, ali trebao bi uskoro da idem. On je već star dvije i po godine. Sin mi je došao u Sarajevo zbog mog rođendana, donio mi masu poklona, ali zbog daleka puta nije poveo sina, odnosno mog unuka, a to bi mi bio najdraži poklon. Ali, nisam jedini koji ima taj problem. Raseli nam se Bosna, hiljadama kilometara daleko, ode naša mladost.
Prošao si svijeta i svijeta, vidio i doživio svašta, da li si ikada posjetio javnu kuću?
-Ne, nikada. To je dno dna, to rade samo beduini koji nisu života vidjeli. To je moje mišljenje.
Da li si nekad u tvojoj karijeri sjeo pijan za volan?
-Jesam, a to je sve mladost ludost i na kraju me koštalo. Udario sam u Blažuju, na petlji od Ilidže, kad se silazi na autoput, taj čošak je moj. Od tada nikada više alkohol i volan. Meni je recimo jako, ali zaista jako i iskreno žao mladog Darka Lazića, ali on je brzo, veoma brzo živio.
Da li na estradi postoji vrsta polusvijeta?
-Ma, naravno da ima. Ima ih koji žele da imaju sve odjednom, snime jednu pjesmu i misle da su Bogovi, pa se odaju porocima. Nedaj mi Bože dragi da sam dio te generacije i da sada moram da pjevam i da se dokazujem.
Nastup u kupaćim gaćama
Da li se sjećaš neke ludosti koju si učinio tokom tvoje bogate i uspješne karijere estradnog radnika?
-Bilo ih je dosta, smiješnih i tužnih, ali jedna je zanimljiva, kada sam u restoranu na Robnoj kući „Sarajka“ u Sarajevu izašao u kupaćim gaćicama. Bila je u pitanju jedna opklada, a zbog toga sam tada dobio troduplu dnevnicu. Bila je jedna lijepa djevojka, baš bila lijepa i zgodna i ona je plesala oskudno odjevena. Ja onda odem u praznu prostoriju, imao lijepe kupaće gaćice, presvučem se i izađem. Aplauz i ovacije trajale su dobru minutu vremena, i ja dobijem dobru lovu. Ali, moram da ti kažem da ovo pitanje bilo neozbiljno za čovjeka poput mene u ozbiljnim godinama. Eto, opet si nešto izvukao iz mene, a što nisam htio da kažem.
Karte i kocka su moja prošlost
Koji je tvoj porok?
-Karte i kocka. Prezadnji put kad sam bio u Njujorku zadužio sam se da se vratim kući, jer sam sve zarađeno prokockao. Sada je kocka moja prošlost, uspio sam da se osvijestim, da se vratim normalnom životu i stvarnošću, ali slobodno mogu reći da sam prokockao jednu dobru kuću. Kad sam vidio ko sve igra, odustao sam. Neke kolege ne znaju da drže karte, a kamoli da igraju, a kao furaju se na to.
