Kantautor prepoznatljivog autentičnog žanra Ibrahim Ibrica Jusić umjetnik je ispečenog estradnog zanata. Čovjek burnog životnog puta kroz koji je nosio fascinantni dubovački duh a uz koji je isticao bosanske korijene. On je prezentator i autor sjajnih šansona, kancona, zabavne pjesme i sevdalinke.
Nestašan dječarac
Ibrica Jusić rođen je u Dubrovniku 1944. godine u višečlanoj porodici koja je prije rata živjela ugodno, ali uz sva poratna previranja preseljeni su u manju kuću a posao oca od butika doveo do pijace. A on nestašan dječarac volio umjetnost. Već u osmoj godini se iskazivao u dječijim pozorišnim predstavama. Kao buntovan tinejdžer završava u popravnom domu na Lošinju gdje izučava tapetarski zanat. Po povratku u Dubrovnik pomenuto zvanje ga dovodi u pozorište gdje radi kao scenski radnik. Nedugo zatim počinje da svira praznične fešte.
Jedna svirka na dubrovačkim skalinama bila je za njega presudna. Bio je primjećen tako da je već ‘68. dobio poziv od dirigenta Petra Gotovca koji ga je nazvao „čarobnjakom pjevanog stiha“. On mu je pomogao da nastupi na „Zagrebačkom festivalu“ kao debitant sa pjesmom „Celuloidni pajac“. Odnosi prvu nagradu a trijumf nastavlja sa pjesmama „Osobenjak“ i „Mačak“.
Nizao je svoje singlove „Još uvijek ne znam neke važne stvari“, „Nikolina“, „Nemoj ići“. Put ga odvodi u Pariz gdje muzicira i uči međunarodnu muzičku scenu. Tu se zadržao neko vrijeme ali ipaka se ponovo vraća u Dubrovnik. Među prvim izdanjima „Jugotona“ bila je njegova LP ploča „Ibrica Jusić“. Među prvima nastupa i na sceni „Vatroslav Lisinski“ godinu kasnije. Svoj prvi solistički koncert održao je u beogradskom „Domu sindikata“ a onda i na Kneževom dvoru održava recital.
Ibrica postaje i saradnik i učesnik „Dubrovačkih ljetnih igara“. Nastupa u svjetski poznatim dvoranama i teatrima počev od Štokholma, preko Njujorka do Sidneja. Uporedo sa svim obavezama komponuje na stihove domaćih i svjetskih pjesnika, kao i na vlastite. Sa bratom Đelom Jusićem ‘81. uz simfonijski ansambl realizuje numere sa mediteranskim prizvukom i aranžmanima pjesme „Šalom Sara“, „U svakom slučaju te volim“, „Na stradunu“… bezvremenske pjesme kantautora koga je muzika duhovno ispunjavala a on kao vječiti trubadur uvijek se oslanjao na sebe i svoje afinitete. Nije priznavao uzore jer svako ko bi se ugledao na uzora za njega su značili lažni povod bavljenja muzikom.
Originalnost je pokazao i u Parizu gdje je snimio album „La vie“. U Švedskoj je nastupao sa svjetskim muzičkim imenima. Snima album „Hodaju ljudi“ ‘88. godine kada realizuje potom i nekoliko nosača zvuka sa živih svirki. A onda je uslijedio 2003. album „Amanet 1“ na kojima je postavio najljepše sevdalinke. A potom 2008. „Amanet 2“. U svojoj karijeri Ibrica je sarađivao sa sjajnim autorima poput Novkovića, Runjića, Dedića… Učestvovao na mnogim festivalima „Opatijskom“, „Zagrebačkom“, „Splitskom“, „Šibenskom“.
Vječna romantika
Trideset godina tradicionalno Valentinovo pjeva u splitskom „NK-u“. Obrađuje i evergrine 2015. a predstavlja se i sa albumom najljepših zabavnih pjesama na Porinu. Sjajni interpretator pored muzike u sebi nosi neizrecivu ljubav prema životinjama, psima i mačkama, kao i neizmjernu ljubav prema Mostaru i hladnoj Buni. Pokazao je u svojim pjesmama i sa svojom ličnošću da je ljudska emocija i ljubav nepotrošna a romantika vječna.
Na stihove Dobrice Cesarića, Ibrica je komponovao numeru „Trubač sa Seine“ koja je postala himna migracije u staroj Jugoslaviji. Upravo ta pjesma bila je uzrok njegovih nekoliko privođenja u policiju po nalogu tadašnjih vlasti.
Na skalinama 50 godina
Nakon što je prvi put sjeo i zasvirao na dubrovačkim skalinama, Ibrica to čini punih 50 godina svakog ljeta na svom ponoćnom koncertu. Tradicionalno, ali i od srca za svoje poklonike.
Sin Kristijan i kćerka Emina
Privatno Ibrica je bio jednom zakonski oženjen sa Jadrankom sa kojom je dobio i sina Kristijana, uspješnim pijanistom i intelektualcem ali sa kojim nikada nije svirao jer, kaže, on je klasičar. Blizak je sa majkom kćerke Emine koja živi u Švedskoj i koja je balerina, a ljubav prema gitari naslijedila je od svog tate.
Arči imao 150 akreditacija
Ibrica Jusić putuje u triju, on, mačak Kiki i belgijski ovčar Bond. Prethodnici Bonda bili su Arčibald, Oskar i Vagabond. Vezao se za svoje životinje i vodi ih sa sobom, a psa i na scenu. Njegov Arči obišao je cijeli svijet i imao je 150 akreditacija. Nada se da će tako biti i s Bondom koji je dobio ime skraćeno od njegovog nekadašnjeg ljubimca.