Policija je pretražila imanje, ne našavši praktično ništa sumnjivo što bi ukazivalo na još nečije prisustvo u časovima koji su prethodili samoubistvu.
To što je dan prije otkrivanja Kurtove smrti neko zvao telefonski broj 911 da bi prijavio incident na mjestu zločina, a nekoliko minuta kasnije objasnio kako je riječ o lažnoj uzbuni, dovelo je do pretpostavki da je Kobejn možda ubijen.
Prvi koji je javno govorio da je Kurt ubijen bio je novinar iz Sijetla Ričard Li, a sedam dana poslije smrti, emitovao je prvu epizodu dokumentarne serije pod temom Kurt Kobejn je ubijen. Svoju tvrdnju potkrepio je raznim nedosljednostima u vezi sa policijskim izveštajima.
Čak i privatni detektiv koga je angažovala Kortni Lav, citirao je članak iz jednih tamošnjih novina izdat 14. aprila, u kojem se navodi da je Kobejn u krvi imao 1,52 miligrama heroina po litru. Po njegovim riječima, ovo je glavni dokaz da je Kobejn ubijen: pošto je uzeo veliku količinu droge, ne bi mogao da bude u stanju da sam povuče obarač.
Grafološki stručnjaci tvrde da se posljednji redovi pisma, koji najviše liče na poruku samoubice, razlikuju od ostatka pisma. Poslate su njegove kopije četvorici stručnjaka, a samo jedan od njih smatrao je da je cijelo pismo napisao Kobejn.
Prema zvaničnom obdukcijskom izvještaju, Kurtova ruka je prekratka da bi mogao da dohvati obarač, što znači da je obarač morao da povuče nogom, ali je pronađen obuven. Filmski režiser Nik Brumfild odlučio je da sam istraži misteriju o Kobejnovoj smrti, razgovarajući s osobama koje su ga poznavale ili su bile povezane s pjevačem.
Između ostalih, Brumfild je razgovarao sa frontmenom benda Mentors, Eldonom Houkom, koji tvrdi da mu je Kortni Lav ponudila pedeset hiljada dolara da ubije Kobejna. Dokumentarni film emitovan je 1998. godine pod imenom Kurt i Kortni.