On se prisjetio nekih najtežih trenutaka karijere, posebno u periodu od 2008. do 2011. godine nakon osvajanja prvog gren slema do pobjede na Vimbldonu kada je postao broj 1.
-Poslije poraza na Rolan Garosu od Jirgena Melcera u pet setova doživio sam neku vrstu mentalnog pada. Sjećam se da sam išao kod roditelja i pričao o tome, plakao i govorio da ne znam da li je ovo vrijedno svega i da li treba da nastavim. Otac me je hrabrio riječima da sam jak i da idem dalje. Poslije toga dobio sam podršku od Marjana Vajde i Miljana Amanovića, bukvalno sam sjedio na podu i plakao, a oni su mi rekli da udahnem, pogledam unazad, sjetim se zašto sam počeo da igram tenis i da napravim pauzu koliko god želim. Uradio sam to, ali već sutradan sam bio spreman- ispričao je Ðoković.
Neposredno nakon toga krenula je fantastična serija, prvo osvajanje Dejvis kupa, a onda i neponovljiva 2011. godina.
Ðoković je trenutno ovajač 14 gren slem trofeja i gotovo je izvjesno da će se do kraja godine vratiti na prvo mjesto na ATP listi.
