Kreg Njuman je definisao psihopatiju kao “patološki tip ličnosti koja je sklona obmanama, afektivno hladna, ponaša se bezobzirno i često je potpuno asocijalna”.
Stepen psihopatije se mjeri na PCL-R skali u kojoj je navedeno 40 psihopatskih osobina, a većina njih ima između 1 i 3.
Za osobe sa psihopatskim poremećajem ličnosti je neobično da ostvare duge veze, ali uz pravu podršku i zavisno od tipa psihopatije je i to moguće.
Jedan anoniman muškarac je već 19 godina u vezi sa ženom koja boluje od psihopatije, a ovo je njegova priča:
– Upoznali smo se davno, prije 19 godina, preko zajedničkog prijatelja. Bila je upečatljiva i prelijepa žena. Viđao sam je ranije, ali sam je upoznao tek onda kada je ona našem prijatelju rekla da želi da me upozna. Bavim se ljudima i trudim se da pročitam njihove akcije, pokrete i ponašanje. Već na početku su postojali nagovještaji njene psihopatije, ali tek kada uđete u dublju vezu možete sve da sagledate sa prave tačke gledišta. Trebalo je malo vremena prije nego što sam počeo da vidim više znakova da je ona psihopata. – piše anoniman muškarac.
Njemu je bilo teško da shvati da je žena koju voli psihopata jer je bio jako zaljubljen, a nisu mu pomagale ni njene reakcije koje su bile “netipične” za psihopatu.
– Kada smo razgovarali i kada bi čula ili rekla nešto uznemirujuće ili tužno, reagovala je kao da je samo čula kliničku činjenicu. Ja sam očekivao više emocionalne reakcije, ali neka vrsta hladnoće je bila dio njene prirode. To nije primjetno u intelektualnim razgovorima, ali je jako primjetno u emotivnim. – piše ovaj muškarac.
Pred njima je bilo puno izazova, ali i neprijatnih riječi. Ljudi su često govorili da ona treba da radi u mrtvačnici jer nema nikakvih emotivnih reakcija.
– Ona je vrlo, vrlo pametna žena i može da se nosi sama sa kritikama. Srećom, nismo bili u situaciji u kojoj je fizički ugrožena zbog njene razlike, a kada je riječ usmenom razgovoru, ona se odlično snalazi. Njena psihopatija je dijagnostifikovana tek nakon što smo se upoznali. Poslije dobijanja dijagnoze, osjećao sam se kao da sam dobio neke odgovore. To nam je pomoglo da bolje razumijemo gdje smo mi, gdje je ona i kako da krenemo dalje. Bili smo već četiri godine u vezi kada je njoj uspostavljena dijagnoza psihopatije. – piše ovaj muškarac.
Njih dvoje su radili intelektualne poslove, pa im je ta tematika olakšavala razgovore. To što međusobno mogu da dijele naučne informacije čini odlično sredstvo za njihov odnos. Njih dvoje mogu da upoređuju bilješke i da uče jedno od drugog, zato su uspjeli da opastanu u vezi dugačkoj 19 godina.
– Tokom vremena sam shvatio da ako učinim nešto što je uznemiri, ona postaje i više nego brutalno iskrena, zbog toga mi uvijek odmah kaže šta sam pogrešno uradio. Neki ljudi su ljubomorni što možemo da budemo toliko iskreni jedno prema drugom. Nisam tražio nekoga ko je emocionalan da bude sa mnom. Nikada nisam tražio “kraljicu drame”, pa mi je bilo potpuno prirodno da prihvatim njenu dijagnozu. – piše ovaj muškarac.
Njih dvoje imaju mali krug prijatelja i jako malo ljudi je upućeno u njenu dijagnozu. Čak i kada se radi o porodici, samo jedna osoba zna za njenu dijagnozu psihopatije.
– Od osoba koje znaju za njenu dijagnozu, niko nikada nije loše odreagovao. Mene iznenađuje neposredna veza između riječi “psihopata” i “nekoga koga treba da se plašim.” Ali, nažalost, to je Holivud. Neću ih kriviti, oni moraju da zarade novac, što znači da moraju da pišu priče, što znači da moraju imati lošeg momka. Lošeg momka koji je psihopata i kog drugi treba da se boje. U stvarnosti je sve drugačije, ako neko ima dijagnozu psihopatije, ne znači da treba da ga se plašite. Gledali smo mnoge serije gdje je jedan od likova proglašen psihopatom, a ipak, kada počnemo da je gledamo, ispada da ta osoba karakterno nije psihopata. – piše anoniman muškarac.
– Ovo je priča koja treba da služi za podizanje svijesti i da vam kaže da ne treba da se plašite nekoga ko ima dijagnozu psihopatije. To je vrlo uobičajena dijagnoza koju ćete vidjeti kod svih ljudi koji se ponašaju hladno. Postoje osnovne društvene interakcije koje sam posmatrao i imali smo razgovore sa ljudima koji su nam pomogli da shvatimo da postoji veliki broj ljudi koji svakodnevno rade male stvari koje su psihopatske … Ali, postoje i određeni socijalni uslovi, osobe sa dijagnozom psihopate se ne ponašaju kao razmažena djeca, ne razbacuju stvari i ne gađaju ljude predmetima kada su ljuti. Čak ni psihopate nisu imune na kulturne norme i uticaje. Oni su jednako odgovorni za tu vrstu akcije kao i bilo ko drugi. – piše ovaj muškarac.