Komšiluk ga opisuje kao vječitog boema i veseljaka, a otkriveno je i da je jedno vrijeme radio u obližnjoj farbari.
– Džej je pravi Dorćolac, znam ga od malih nogu. To staro društvo se okupljalo u jednoj kafani koja je davnih dana zatvorena. Njega su svi poznavali, uvijek se pojavljivao i svirao tarabuku. Tada je još tinejdžer bio, a uvijek je bio veseo i ljudi su ga voljeli. Nikad nije bio stipsa, volio je da daje i da časti ljude, kad ima, dijelio je sa svima. Ovdje je išao u osnovnu školu, jedno vrijeme je bio u popravnom domu, a kada je izašao zaposlio se u farbari. Sedam dana je radio i dao otkaz, tad nam je govorio:
-Ja uđem garav, a izađem sav crven od farbe- otkriva Džejov komšija Dušan.
A direktor škole je otkrio nove detalje.
– Džej je išao kod nas u školu, učiteljica mu je bila Danica Pekić. Ona ga je na ulici našla uplakanog i dovela ga da uči školu. Govorio je da mu je ona kao majka i da nije bilo nje nikad ne bi izašao na pravi put. Kupila mu je knjige, odjeću i brinula o njemu. Bio je na jednoj proslavi škole, pa je o Danici kroz suze pričao, mnogo ju je volio – ispričao je Dragomir Ivanović.