Voditeljica Sanja Marinković sinoć je bila gost na proslavi koju je organizovao magazin “Hello”, pa je prokomentarisala i rijaliti program “Zadruga 2” koji se emituje na istoj televiziji kao i njena emisija “Magazin In”.
– “Zadrugua 2″ može da se gleda kao jedan vid naučnog eksperimenta u kojem će neki ljudi nižeg stepena obrazovanja ili neke na primjer djevojke koje su novac zarađivale na određen način, biti ubačeni u sasvim drugačiji ambijent, a onda će se vjerovatno i njihovo ponašanje, razmišljanja i osjećanja promijeniti. Neki od njih nikada nisu bili u muzeju ili u pozorištu. Moje mišljenje je da će ih to oplemeniti kada okuse u rijalitju. Žene u regionu su zavoljele da imaju dobru šminku, gardarobu, implantate, a sada je vrijeme da pored toga pronađu zadovoljstvo i uz Baha, neku dobru predstavu ili posjetom muzeja. Oduševila me je Katarina Grujić koja važi za jednu atraktivnu pjevačicu, a posjetila je Narodni muzej. Nacionalna televizija za moj ukus kulturne sadržaje plasira na način koji nije atraktivan.
Nova televizijska sezona je počela, a prva emisija “Magazina in” imala je nevjerovatnu gledanost, evo koji je Sanjin recept:
-Poslije dvadeset godina mog iskustva u ovom poslu bilo bi neprofesionalno da ja u emisiji iznosim svoj lični stav. Uglavnom se poigravam sa stavovima šire populacije. Ono što ja zaista mislim pričam sa drugaricama na kafi. Kao novinar se trudim da budem objektivna.
Trenutno najaktuelnija javna ličnost je Luna Đogani, a voditeljica je blogerku prokomentarisala sljedećim riječima:
-Ja Lunu znam od malih nogu. Ona ima 23 godine i najbolje zna koliko je pametno to što je ušla u “Zadrugu 2 “. Teško je roditelju da nametne svoj stav djetetu koje ima 20 godina, tako da je samo Lunina odgovornost za njen ulazak. Rijaliti program je jedna velika zaraza. Kada se završi jedan segment od 10 mjeseci, učesnicima nedostaju naslovne srane i popularnost. Da nije uživala na neki način, ni sada ne bi ušla u rijaliti. Svako se na svojim greškama uči, druge djevojke bi trebale da uče na njenom iskustvu.
