Emir Hadžihafizbegović preksinoć je na Filmskim susretima u Nišu predstavio svoj film “Žaba”.
Mimo protokola, slobodno vrijeme je provodio s prijateljima, koje je stekao još prije raspada Jugoslavije, u gradu u kojem je čak dva puta nagrađen za najboljeg glumca.
– Film “Žaba” možda nikada i ne bi bio snimljen da nismo dobili podršku i novac iz Srbije, Hrvatske, Makedonije, Euroimaža… Drago mi je da smo napravili priču sa snažnom antiratnom porukom iz Sarajeva. Film je nastao poslije deset godina uspješno izvođene pozorišne predstave “Žaba” i jedna je kolektivna pobjeda reditelja, glumaca i mnogih drugih koji su učestvovali u realizaciji. Film je nagrađivan u Firenci, bio je na festivalima u Mostaru i Njujorku, tako da smo svi zadovoljni što smo uspjeli da pošaljemo jaku antiratnu poruku – kaže Emir.
On je trenutno i prvi čovjek Kamernog teatra 55 u Sarajevu, ali kao upravnik i dalje igra predstave skoro svake večeri.
– To je teatar u kome radim već 19 godina i koji je dosad postavio 600 predstava na sceni. Snimam jedan film u Srbiji i jedan u Hrvatskoj. Trebalo bi da radim nešto i u Makedoniji. Dosta sam angažovan na seriji “Lud, zbunjen, normalan”. A hit serija “Hilmijin konak”, gdje sam već snimio 14 epizoda, mislim da će biti potpuni i apsolutni hit u regionu. Serija podsjeća na poznatu humoresku “Alo, alo”, događa se 1942. godine i sudeći prema šerovima na Top kanalu, slijedi joj fenomenalan uspjeh, nastavlja se od jeseni – hvali se glumac, piše Kurir.
Hadžihafizbegović kaže da Niš na neki način doživljava kao Sarajevo, i to prije svega zbog duha naroda.
– Ne bih da se udvaram ovom gradu, niti za to imam potrebu, ali šmek i štih koji ima Niš ima i Sarajevo. Ta mentalna i duhovna crta je svojstvena još jednom gradu u trećoj državi, a to je Split. Mislim da Niš, Sarajevo i Split imaju istu duhovnu vertikalu koja je nastajala godinama iz jednostavnosti, opuštenosti i shvatanja života ne obazirući se na neke materijalne vrijednosti, na neki selebriti svijet. Imaju tu istu vrstu duhovnosti i zato sam jednom rekao, i opet kažem, da bih, pored Sarajeva, mogao da živim samo u Nišu i Splitu. Ne želim da potcjenjujem ostale gradove, ali u ta tri grada čovjek na jednostavan način može da osjeti dobrotu i dušu naroda. Mislim da postoje realizovani i nerealizovani ljudi. Kada se nađem s mojim Nišlijama, prijateljima Sarmom (Radišom Sarićem), Kokanom, Nešom Saitom, kao da sam na domaćem terenu – zaključuje Hadžihafizbegović.
