Otkako čovječanstvo pamti još nikada se nije dogodilo da more uz sjevernu obalu Grenlanda ne bude zamrznuto. Sve do avgusta 2018.
The Arctic is warming faster than any other place on earth. Protecting refuges like the Last Ice Area will help give polar bears and other ice-dependant species a chance to survive.https://t.co/Yut7fn81F2
— WWF-Canada 🐼 (@WWFCanada) August 23, 2018
Naučnici su zgroženi jer se do sada ovaj dio arktičkog ledenog pokrivača smatrao posljednjom oazom leda. Na tom mjestu led je obično bio debeo četiri metra, a u pojedinim oblastima i do 20 metara jer transpolarna vazušna struja puše iz Sibira i na tu gomila led.
Sve su to posljedice katastrofalno tople zime na Arktiku. U februaru je Arktik tokom puna 24 sata imao temperature iznad 0 stepeni, a u djelovima Kanade i Grenlanda bilo je i iznad 15 stepeni, sve zbog toplih vjetrova s juga brzine oko 20 kilometara na sat.
Thanks for the hook. The animation using @osisaf #SeaIce drift does not quite have the spatial resolution to resolve Lincoln Sea dynamic… https://t.co/2m69NnALsR
— Thomas Lavergne (@lavergnetho) August 7, 2018
Za to vrijeme, drugi djelovi planete su se smrzavali uslijed prodora polarnog vazduha. Bilo je samo pitanje vremena tokom ljeta kad će oslabljeni led popustiti.
-Skoro sav led uz sjever Grenlanda uzdrman je i slomljen i stoga pokretniji nego inače– rekla je Rut Motram s Danskog meteorološkog instituta.
-To područje se zvalo posljednjom ledenom zonom čime se htjelo reći da se ovdje očekivalo da će višegodišnji led najduže ostati otporan (na klimatske promjene). Događaji od prošle nedelje pokazuju, međutim, da će to područje biti negdje zapadnije- rekla je.
Na tom području su februarske prosječne temperature 20 stepeni, a ove godine su bile i debelo preko 30.
Led je počeo da se raspada i potom pluta prema Kanadi. Samo naizgled, gledano čisto statistički, ljeto 2018, što se Arktika tiče, neće biti rekordno najgore po površini pod ledom.
Kako stvari stoje, samo od 2010. zabilježena su najmanje tri ljeta s nešto manjom površinom pod ledom. Problem je u tome što je sav onaj dugogodišnji led, čak i drevni, s ovog mjesta oduvan daleko na zapad, na mjesto gdje će se otopiti mnogo brže nego tu gdje je bio do sada.
Sve manje leda na Arktiku znači i da je Zemljina sposobnost da odbija zračenje Sunca sve manja, što je logično jer ogromna površina pod ledom svojom bjelinom odbija zračenje Sunca, dok ogromna površina tamnog mora na tom istom mjestu danas veliki dio tog zračena upija i tako pridonosi još bržem globalnom zagrijavanju, pa tako i još gorim klimatskim promjenama.
🌏
Arctic’s strongest sea ice breaks up for first time on record
Usually frozen waters open up twice this year in phenomenon scientists described as scary.
Graph: Arctic sea ice volume 1979-2018https://t.co/KYYpeOPD6v#climate #Arctic #climatechange #science #environment pic.twitter.com/QXxCgEe3Ne
— Alexander Verbeek 🌍 (@Alex_Verbeek) August 22, 2018
Naučna zajednica već ima tezu o upropašćenom Arktiku već do ljeta 2030. i vrlo ozbiljnoj bojazni da Zemlja, uslijed industrijskog ispuštanja CO2 u atmosferu, klizi u vrtlog klimatskih promjena iz kog više neće moći da se izvuče čak i da čovječanstvo prestane da zagađuje atmosferu. Predviđa se da bi Arktik između 2030. i 2050. mogao skroz da ostane bez leda tokom ljeta.
Čovječanstvo zasad još ima nekoliko godina da hitno pređe s energije iz uglja, nafte i gasa, odnosno, sječe šuma, na energiju iz obnovljivih izvora energije. Ali ako se pređe posljednja granica, čovječanstvo će morati da pronađe način da, pored obnovljivih izvora energije, počne da crpi i uklanja CO2 iz atmosfere, što je tehnologija koju svijet ili još nema ili iziskuje takav globalni politički konsenzus koji je zasad apsolutno nedostižan.
Uslijed otapanja tolikog leda i tolikih masa hladne vode, Golfska struja danas je sporija i slabija nego ikada u posljednjih čak 1600 godina, što sa sobom donosi mnoštvo sve gorih lančanih nepovoljnih klimatskih reakcija, sve do opasnosti od povremenih oluja i zahlađenja mnogih područja na našem kontinentu.
Takođe, potpuno klimatsko urušavanje ravnoteže na Arktiku dovodi do suludih situacija – da Sibir, Skandinavija i Kanada bilježe temperature više od 30°C i kataklizmičke šumske požare, dok se zimi vazduh koji bi inače ostao oko Sjevernog pola, spušta sve do Mediterana i naših krajeva.
