-Vjerovatno nećete vjerovati, ali sve su se saradnje dogodile baš slučajno. I mislim da je tako i najbolje. Ako se nešto treba dogoditi, dogodit će se. A najdražu mi je teško odabrati. Jesu li to Meritasice ili Neno Belan, Arsen ili Vatra? Ma nebitno je. Da ne mislim da su posebne, ne bih nijednu od njih radio-kaže Massimo. On je govorio o svom turbulnentnom životu, jer ga je odgajala ulica.
-Morate shvatiti da ja dolazim iz jednog vrlo malog mjesta u Istri gdje je jedina zabava bila sport, tučnjava i djevojke. To je bilo to, dokazivanje u društvu bilo je dokazivanje samo na tim nivoima, ništa drugo nije postojalo, tako da je bilo vrlo normalno u jednoj Raši tih godina da jednostavno krene masovna tučnjava i onda bude svašta. Ja sam se nalazio iza jednog svog prijatelja, a povod je bio udarac nekog tipa mene bocom po glavi. Dakle, mene je neko udario bocom po glavi u jednoj masovnoj tučnjavi, ja sam pao u nesvijest i moji prijatelji, pogotovo Jadranko koji sad živi u Australiji, on je poludio, mi smo se skupili i, kad je ta masovna tučnjava prošla, išli smo naći te ljude. Idioti, klinci, nismo znali s kim se suočavamo. I jedan moj prijatelj iz djetinjstva, Omer, i ja imali smo potpuno iste jakne od skaja, potpuno iste, do koljena s lažnim krznom, sve kako treba za jadne siromahe. Uglavnom, Omer je stajao ispred mene i bacio jedan veliki kamen koji je ostao od neke gradnje. On je taj kamen bacio na tipa ispred nas, iz sve snage s, recimo, dva metra daljine. I kako ga je bacio, izmaknuo se i pobjegao. A ja sam u šoku ostao stajati, čovjeku visi nos, krv šiklja i on izvadi pištolj, repetira i kaže: “Sad ću te ubit ko zeca!” Ja ništa drugo nisam mogao nego okrenuti se i pobjeći. Nikad to neću zaboraviti, taj okret u bijeg bio je totalni slou moušn, milisekunda po milisekunda, strašno je dugo trajalo… Tek kad sam se udaljio dvadesetak metara od njega, vratio mi se osjećaj za realno vrijeme. On je pucao, a ja sam bio dovoljno pametan da trčim cik cak i bacim se iza nekog zida. U tom trenutku čovjek je već toliko krvario da ništa nije vidio i tako sam se nekako uspio iščupati i pobjeći-ispričao je Massimo.
