Sinan Sakić je za svog života postavio sve na svoje mjesto, obezbjedio djecu pa i svoju suprugu Sabinu koja je bila njegov pokretač tokom cijele karijere, bila uz njega do zadnjeg trena, borila se i bolovala zajedno s njim.
A kada smo je upitali za zdravlje kazala je da se živjeti mora, da se pod zemlju ne može nasilu.
–Evo 14. jula je bilo 40 dana kako je duša moje duše preselila. Teško se nosim sa njegovim odlaskom, osjećam prazninu i tugu. Ponajviše bol jer je odnio dio mene sa sobom. Žalim u tišini. Trudim se da njegovo ime ostane neukaljano jer on zaslužuje to. I mnogo više. Ispunit ću njegovu želju i sve što mi je ostavio u amanet – govori za naš magazin Sabina Sakić.
A onda je dodala da se mnogo raduje kad vidi svježe cvijeće od njegovih poklonika na mezaru.
–Autobusi dolaze iz Bugarske i svih ostalih krajeva Evrope da mu odaju počast i prekrivaju njegov grob sa cvijećem. U Loznici sam još jer ne mogu da ga ostavim samog – kaže Sabina.
–Obilazim ga svaki dan i na svaki način. I molitvom i odlaskom.
A o tome da će nastaviti sa svojim umjetničkim radom i izložbom koju njen Sinan nije dočekao kaže da će raditi.
–Osposobit ću atelje jer bar za to vrijeme odvlačim misli od onog što mi najviše fali u životu. Moj Sinan!
