Krvava serija počela je ujutru 26. februara 1986. kad je na radnom mjestu Mile Matić, ukrao dva pištolja i automatsku pušku. Inače stražar Kazneno-popravnog zavoda iz Zenice, koji je u toku jednog dana ubio je devetoro ljudi.
Matić se zatim uputio u 80 kilometara udaljen Doboj, i u svoj stan pozvao zeta Dušana Popovića (32). Poslije svađe, Matić (30) udario ga je peglom u glavu, onesvješćenog umotao u ćebe i u njega ispalio četiri metka. Vratio se u Zenicu i tu ušao u taksi Zorana Andrijaševića (28). Ubio ga je usput i tijelo bacio u korito rijeke Bosne. U kantini se našao s kolegom Azemom Rizvićem, pa su pošli u susjedno selo kod nekih djevojaka… Matić ga je kad su izašli iz grada ubio hicem u glavu, uzeo mu pištolj i tijelo ostavio u autu. U gradu je sjeo u taksi i zatražio od vozača da ga vozi u Vinkovce. Sve vrijeme je držao ruku ispod sakoa, pa se taksisti učinio sumnjiv. Na usputnoj pumpi zamolio je prodavca da obavijesti miliciju.
Patrola ih je zaustavila malo kasnije i zatražila da otvore gepek. Matić je otvorio vatru iz dva pištolja i na mjestu ubio milicionera Stanoja Ilića (33), dok se drugi milicioner spasao čudom. Taksista je pobjegao, a Matić se vratio u Zenicu i odatle vozom otputovao u Doboj. Tu se, opet taksijem, odvezao u selo Donja Koprivna kod Modriče, gdje je živjela Smiljana Vasiljević (19), prenosi Kurir. Jak i spretan (bio je majstor karatea) Matić je iskoristio noć i preko krova se popeo na tavan, a odatle spustio u špajz. Prošao je prvo jednu, zatim drugu pa treću spavaću sobu i počeo da puca iz svojih pištolja i automata.
Istraga je docnije utvrdila da je prvo poginula Smiljana. Zatim su ubijeni njen djed Milorad (68) i baka Smilja (62), pa majka Zorka (37). Svi oni ubijeni su na spavanju, a jedino je Smiljanin brat Milorad (18) pokušao da pobjegne. Matić ga je stigao pred vratima, drškom pištolja ga udario u lice i karate udarce sručio na glavu nesrećnog mladića, da bi ga na kraju ubio jednim metkom. Od cijele porodice Vasiljević spasio se samo otac Veljko, jer se zatekao u noćnoj smjeni. Pješice se uputio ka Doboju i usput u jednom selu zamolio da se odmori dok mu ne dođe autobus. Umoran, zaspao je, pa su ga seljani, do kojih je došao glas o masakru, savladali.
U džepu su mu našli spisak osoba koje je namjeravao da ubije. Pored Popovića, Andrijaševića, Rizvića i članova porodice Vasiljević, na njemu su bila još dva šefa iz KPD i jedan čuvar, kao i Smiljanin dečko. Ljekari su utvrdili da je obolio od paranoidne šizofrenije. Upućen je u bolnicu Okružnog zatvora u Beogradu, gdje se objesio.
