Nikad ispričane priču o skrivenom svijetu hrvatskih žigola i tajnom ulazu na stražnja vrata u svet bogatih, slavnih i moćnih…
-Ušao sam u to s dobrim namjerama, misleći kako će sve ono što me dobro čeka u budućnosti opravdati tih nekoliko loših stvari koje moram učiniti. Bio sam najamna radna snaga na terenu seksa. I za to bio jako dobro plaćen, i za to platio jako visoku cijenu. Ovo je moja priča o ljubavi, jer je ljubav jedino što nas može iskupiti i očistiti.
Oživjela je sekretar Sabora, Tuđman joj je pobegao.
Grofica je bila poznata dama, nasljednica ko zna čega što joj se povratkom demokratiom vratilo. Međutim, ni prije nije bila siromašna. A bila je poznata po svom seksualnom apetitu i to prema tipovima na poziciji. Priča se da je u doba socijalizma potrošila pola Centralnog komiteta, a da su joj za vrijeme demokraije podlegli brojni ministri. Jedan vrlo skrušeni, naizgled pobožni, miroljubivi ministar, koji je u krugovima bolje upućenih kotirao kao pravi satir, navodno ju je mjesecima trošio. Izbezumljivala ga je. Pa jedan stari sekretar sabora, koji se svima činio neupotrebljiv, oživio je od nje, prenosi Kurir.
Jedini promašaj, pobjegla lovina bio je Franjo Tuđman. O njemu je govorila sve najgore, ne zbog privatizacije ili što ja znam, neke Franjine demokratske opačine, već zato što nije bio zainteresiran da ode s njom u krevet. A to je za nju značilo da nije zainteresovan za seks. Kasnije je javno tvrdila da čovjek ima demokratske deficite, a poriv koji ju je vodio u toj, ne sasvim domoljubnoj izjavio bio je, vjerujte mi na riječ, sasvim nečastan. Nizak. Ali tako ti je to u politici, uđeš u to, prodaš dušu ]avolu, pa te optužuju i za što jesi kriv i za što nisi. Đavo dođe na naplatu. A ovo joj je, priznajem, bilo lukavo – optuživati Oca domovine za demokratske deficite, a zapravo…
Ma gadi mi se o tome i misliti iako Franjo, znamo, nije bio Olaf Palme.
-Uzeo sam viagru i očekivao najgore. Bilo je još gore.
Da se vratim na damu. Ona je voljela, tu i tamo, da proba čvrsto i tvrdo mlado meso. I tu ja upadam.
Mrknuo sam vijagru jer sam očekivao sve najgore. Nisam bio u pravu.
Bilo je, naime, još gore.
Istina da se žena držala kao da ima 50, ali svakom je bilo jasno da ima 70. Tragovi nekadašnje ljepote bili su vidljivi, ali moram priznati zanemarivi.
Čim sam ušao plesnula me po guzi i bilo je jasno šta me čeka.
Nema šanse da se izvučem.
Nasula mi je piće, a ja sam panično razmišljao kako van, jebote. Ova pamti Khuena Hedervarija. I onda mi je sinulo. Odnosno, sinulo mi je kad sam vidio kako je stara suknula votku koju nam je natočila. Računao sam ovako, malo podlo možda, ali razumjećete – bio sam u grdoj pogibelji: ona nije u cvatu mladosti, tijelo traži svoje, naroljaću je dok ne padne u nesvijest, prespavati i onda joj ujutro reći kako mi je to bio najbolji seks u životu…
Znam, znam, plan nije najgenijalniji, ali vjerujte mi, palio je. Jer stara je uz spiku trusila votku za votkom. Morao sam, dakako, votke trusiti i ja, ali pazio sam da na njene tri ja strusim samo jednu. Kako je prolazila veče, stara je bivala sve živahnija i svježija, a meni se sve više mutilo pred očima.
Ooo, mačiću, bio si pravi lav
U jednom trenutku nisam više znao ni broja votki koje sam popio, ni količinu, ali tješilo me da je ona popila trostruko više. Nije mogla još dugo.
A onda mi se sve smračilo pred očima.
Sljedeće čega se sjećam je to da sam se probudio u ogromnom bračnom krevetu preplašivši se svog lika u ogledalu na stropu. Bio sam potpuno go.
Stara je veselo pjevušila negde u stanu. Ušla je u sobu noseći kafu.
– O budan si, mačiću. Odlično, mačiću, odlično! Odliiii – zapjevala je ružnim staračkim falsetom – čnooooo!
– Bio si pravi lav – rekla je dajući mi kafu.
