MLS je daleko od najboljih liga svijeta, međutim kada se pogleda da su imena poput Henryja, Gerrarda i Beckhama igrala u njoj, doduše na kraju svojih karijera, onda svakako nije za potcjenjivanje.
Uz Harisa Medunjanina i Adisa Hušidića, u ovoj egzotičnoj ligi nekada je “fudbalski hljeb” zarađivao i Siniša Ubiparipović (34). Radi se o igraču rođenom 1983. godine u Zenici koji je kao klinac stasavao u Modriči pod budnim okom trenera Dušana Radoje, a onda se, zajedno s porodicom, u potrazi za boljim životom otisnuo u Sjedinjene Američke Države.
Sjajne igre u College ligi su mu otvorila vrata za draft u MLS-u, a godine 2007. izabrao ga je New York Red Bulls, čime je ostvario svoj dječački i američki san. Bankovni račun je znatno podebljao, klub mu je osigurao veliki stan, automobil, a za saigrače je dobio imena poput Alberta Celadesa, Thierryja Henryja, Alessandra Neste…
Sa Henryjem se, kako je ispričao u razgovoru za SportSport.ba, brzo sprijateljio s obzirom da je supruga francuske legende Andrea Rajčić upravo iz naše zemlje…
-Igrajući u MLS-u imao sam priliku da dijelim svlačionicu s brojnim velikim igračima kao što su Claudio Reyna, Markus Schopp, Albert Celades, Marco Di Vaio i mnogi drugi, ali Henry je, nekako, bio poseban. Svi znamo kakav je bio kao igrač, a jednako dobar je i kao čovjek. Nikoga nije gledao sa visine, a kada ste u njegovom društvu uvijek ste nasmijani. Ima nevjerovatan smisao za humor– pričao je Siniša Ubiparipović na početku razgovora za SportSport.ba, pa nastavio:
–Ne znam koliko je poznato, ali njegova supruga je iz BiH. Ponekad se znao ‘pohvaliti’ kada mu napravi neku našu tradicionalnu hranu i slično. Zna dosta toga o BiH, naučio je i nekoliko riječi.
Ubiparipovićev vrhunac karijere je bio igranje za New York Red Bulls.
-Bilo je fantastično igrati za jedan takav klub. Uslovi u to vrijeme su bili fenomenalni, ali kako MLS iz godine u godinu napreduje, danas je to sve na jednom još većem nivou. Ono po čemu se igranje u MLS-u u odnosu na Evropu razlikuje je možda i to što na igrače ovdje uopšte ne gledaju kao neke zvijezde. Ne pridaju ti poseban značaj, faktički si kao i svi drugi čovjek. To je u neku ruku dobro, jer možeš da više uživaš u svom privatnom životu.
Relevantna fudbalska liga koja prate MLS ligu bila su puna hvale na Ubiparipovićeve partije. Postojala je nada i da će zaigrati za reprezentaciju BiH…
-Bilo je priča oko reprezentacije, često su me zvali novinari iz BiH, ali na tome je na kraju i ostalo. Naravno, bila mi je velika želja zaigrati za zemlju u kojoj sam rođen, međutim bio sam svjestan da će to biti teško, jer je BiH i u to vrijeme imala fantastične igrače u svojim redovima. Bez obzira, ostao sam i dalje navijač.
Počeci u Americi, priznaje, nisu bili jednostavni.
-Sa porodicom sam ovdje došao kao vrlo mlad. Nije bilo nimalo lako, pogotovo roditeljima, koji su nakon godina i godina provedenih u BiH morali da se prilagode na novu sredinu, kulturu, pa jezik… Danas je, srećom, sve to iza nas.
U rodni kraj dolazi kada je god u prilici.
–Nije baš lako dolazi iz Amerike često u BiH, ali trudim se kada sam god u prilici da dođem i obiđem porodicu. U Zenici sam posljednji put bio u novembru prošle godine, i prije toga sam dolazio nekoliko puta…
Onim što je napravio u fudbalu je zadovoljan.
-Iako sam možda mogao igrati još godinu-dvije, odlučio sam krajem prošle godine da stavim tačku na karijeru. Prilično sam zadovoljan s onim što sam ostvario u fudbalu, pogotovo ako uzmem u obzir kroz šta sam sve prošao. Roditelji nisu mogli da mi priušte finansijsku podršku kakvu su imala druga djeca, ali, srećom, imao sam stipendiju i kroz igre na univerzitetu uspio sam se dokazati. Od 11 godina karijere, posljednje četiri sam proveo u NASL ligi koja je praktično rival MLS-u, mada nije ni priblično glamurozna. I dalje sam u fudbalu, dobio sam priliku da radim kao trener na fakultetu u Clevelandu– podvukao je Ubiparipović na kraju razgovora.
