Oko 400 zvanica slavilo je zajedno sa Mihajlom Šaulićem i Marinom Velimirović, koji su tog 25. septembra zakoračili u bračni život. Reći ko je bio najveseliji nije moguće, ali sigurno je da su najponosnije bile njegova mama Gordana i sestre Sanela i Ilda. Njih tri su, zajedno sa kumovima i prijateljima, mjesecima “pripremale teren”, vodeći računa da nijedan detalj ne bude zaboravljen. Uložena ljubav, energija, ali i zavidno iskustvo u organizovanju porodičnih proslava rezultirali su velikim slavljem o kome će zvanice dugo pričati.
Kada su nekoliko dana poslije svadbe mladence pitali šta im je u danima koji su prethodili vjenčanju stvaralo najveći stres, Marina je otkrila:
‒ Nije bilo nervoze jer su pripreme toliko dugo trajale da smo bili sigurni da će sve ispasti baš kako treba. Najveći problem mi je bio da nađem vjenčanicu kakvu sam vidjela u svojoj mašti. Htjela sam baš takvu, ali nisam uspjevala da je pronađem. Srećom, u nekom trenutku sam se sjetila da moja dobra drugarica drži salon vjenčanica „WD“. Prva koju sam ugledala kad sam došla kod nje bila je ova u kojoj ste me vidjeli. Ostale nisam ni probala. S drugom haljinom nije bilo nimalo neizvesnosti jer je nju kreirao Igor Todorović, a zna se kako on radi.
Svadba Mihajla Šaulića pamtiće se posebno po prvom plesu.
Za većinu gostiju najemotivniji trenutak bio je prvi ples, za koji su mladenci izabrali Šabanovu pjesmu „Verujem u ljubav“. Već poslije prvih taktova ponosna mama Goca Šaulić počela je da plače. Nešto ranije je izjavila:
‒ Brak je velika količina ljubavi, tolerancije i razumijevanja. Ja sam to imala u kući. Život ide dalje sa setom u duši, ali ‒ šta je tu je. Šaban nedostaje svaki dan, danas posebno.
Budući da se Mihajlova i Marinina veza dugo odvijala daleko od očiju javnosti, mnogo toga o njihovoj ljubavi ne znamo, pa ni kako su se upoznali.
‒ Zajednički prijatelj se svojski potrudio da nas upozna. Malo zbog obaveza, malo zbog prethodnih iskustava, a najviše zbog nečeg neobjašnjivog, nas dvoje smo dugo odolijevali njegovom prijedlogu da se sretnemo. Na kraju je, ipak, uspio da nas dovede “u isto vrijeme na isto mjesto”, i hvala mu što je bio toliko uporan – otkriva Mihajlo.
Objasnila je i koji je to trenutak kada su bili sigurni da su jedno u drugom pronašli ljubav života.
‒ Ne pretjerujem kad kažem da sam od prvog trenutka imala takav utisak. Naravno, znala sam čime se Mihajlo bavi, ali kad sam upoznala osobu koja stoji iza tog imena, a još više prezimena, shvatila sam da taj čovjek ima mnogo kvaliteta. Kad znate iz kakve je porodice potekao, onda vam je jasno da drugačiji nije ni mogao da bude – kaže Marina, koja je ostale Šauliće upoznala poslije mesec i po dana veze.
‒ Pred jedno porodično slavlje u njihovoj kući, Mihajlo me je pitao da li bih pošla sa njim. Pomenuo je da bi njegove sestre i majka voljele da me upoznaju jer im je o meni mnogo pričao. Lagala bih kad bih vam rekla da se nisam pitala kako će proći upoznavanje, a ispostavilo se da sam sa Gocom, Sanelom i Ildom pričala kao da se znamo godinama. Toliko su me lijepo prihvatile i na našu ljubav gledale sa toliko blagonaklonosti, da sam imala utisak kao da je sve sudbinski predodređeno. Sada, kada smo u braku, a spremamo se da postanemo roditelji, još sam sigurnija da je riječ o sudbini.
Da će početkom sljedeće godine u njihov dom doći djevojčica otkrila je Ilda u jednom intervjuu, ali je prešutila kako će se beba zvati, mada je ime već odabrano.
Kada su u jednom intervju Marinu pitali šta je pomislila jutro poslije svadbe, kada se probudila kao gospođa Šaulić, odgovorila je:
‒ Prva misao je bila: „Ako bi uvijek bilo ovako, za Mihajla bih mogla da se udajem svaki dan, jer je sve bilo savršeno.“ Budući da bi to, ipak, bilo previše, presretna sam što ću se svakog dana buditi kraj njega.
(express/hello)