Od svog prvog pojavljivanja i svoje prve pjesme pa sve do danas Nedeljko Bilkić je popularizirao bh. tradicionalni zvuk. Poslije rahmetli Safeta on je prvi sa ovih prostora koji je čuvao i njegovao u svom repertoaru sevdalinku. Ostao joj je vjeran uprkos svim životnim previranjima. Srčano, snažno, zdušno tumačio je i tumači ovu pjesmu na svoj itekako kvalitetan način.
Ovaj visoko obrazovani interpretator rođen je 1941. godine u Bugojnu. Uz majku koja je lijepo pjevala uz tepsiju i njenu braću koji su bili muzičari na violini, harmonici i primu, učio je o sevdahu. Stasao uz njega, zavolio ga svim svojim bićem, kao što je volio i svoj rodni grad. Kao stipendista završio je srednju naobrazbu i fakultet u Beogradu. Upravo tu je polagao i audiciju. Primljen je na Radio Beogradu. Na „Ilidžanskom festivalu“ na kojem je učestvovao sedam puta je pjevao 1965. godine kada je otpjevao i svoj prvi hit „Ne pitaj me stara majko“.
Pored Ilidže, Nedeljko je učestvovao i na beogradskom „Saboru“, „Hitu ljeta“, „Hit paradi“, „Vogošćanskom festivalu“, „Moravskim biserima“… sa kojih je nosio nagrade, nizao uspjehe. Bilkić je i komponovao za sebe i za svoje kolege. Autor je nekoliko stotina pjesama, a za sebe je ostavio 30 albuma i 80 singlova među kojima su pjesme, evergrini „Mjesečino Bosnu mi ne budi“, „Amanet mi babo ostavio“, „Želje su nam iste druže“, „Đulo, đulizano“, „Sevdalinko pjesmo najmilija“, „Omiljeno selo Nahorevo“, „U mahali pusta kula stara“, „Bila jednom Šemsa mala“, „Neću lijeka ni ljekare“… tu su i pjesme koje su isključivo posvećene majci „Tebi majko misli lete“, „Ne pitaj me stara majko“, „Majka nikad ne umire“, „Odmori se majko jednom“.
Tu je i specifična hit kompozicija koja je nastala sasvim slučajno. Napisao ju je Miroslav Čankić na komadiću papira za pet minuta. A desilo se to poslije jednog koncerta u kafani na Komaru iznad Travnika. Čovjek je bio oduševljen pogledom na svjetla, kao i krčmaricom Marom. Nedeljko je komponovao, a Radojka Živković aranžirala pjesmu „Ima jedna krčma u planini“. Pjesma je trijumfovala uz njegov sugestivni, iskreni i emotivni glas. Stvoren je hit čiji motiv bukvalno plijeni ljude i u trenucima radosti, a i u želji da se odagna tuga. Slušalac sve prepozna i ne može odoljeti nečem tako lijepom.
Nedeljko Bilkić je šeret. Kažu u svoje doba veliki ženskaroš, zavodnik no ipak njegovu pažnju zaokupirala je pjevačica Dušica, smjerna i patrijarhalna djevojka. A on je takvu želio za sebe – čistu, poštenu, netaknutu. Jedno vrijeme mu je prkosila a onda je shvatio da i ona gaji iskrena osjećanja prema njemu pa su se na njegovom vojnom odsustvu 1968. godine i vjenčali. Iz tog braka su dobili dva sina sa kojima su 1982. godine preselili u Kanadu. Život ga je odnio daleko, no on nije ostavio svoju ljubav prema Bosni, svom zavičaju i sevdahu. Ponio ga je uz sebe. Cijelu karijeru je ostao postojan i dostojan umjetnosti i, kako kaže, nikada nije dozvolio da profanira svoj muzički izraz i upadne u grotlo, po njegovom mišljenju, sadašnjih melodijskih neukusa. Sevdalinka je, po mišljenju ovog sjajnog interpretatora, uvijek mora da ima isti i intenzivan miris.
Fina para za bećara kakav je Neđo
Nedeljko nikada nije volio velike prostore tipa hala i dvorana, mada je svuda nastupao. Sada kada može da bira on pjeva po zabavama zatvorenog tipa za svoje prijatelje i njihove goste i kaže fina para za bećara kakav je Neđo, a još uz sve lijepo druženje i ćeif. A pjeva kao i prije. Za razliku od mnogih kolega njegovog starosnog doba nije mu se vibrato otegao, niti mu je pao kvalitet glasnica.
Umalo „spengan“ zbog nepromišljenosti
Mnogi pjevači te starije generacije su pjevali Titu. Pjevao je i Nedeljko, kaže, zajedno sa harmonikašem Tošom Elezovićem. Savjetovao me, kaže Nedeljko, da pjevam tiho, sjetno a ja zapjevao „Niz polje idu babo sejmeni“. U tekstu se pominje sin Marko. A u to vrijeme je smjenjen Aleksandar Marković koga su zvali Marko. Svi pogledi su bili upereni u Tošu harmonikaša koji je nakon završetka programa svjestan škakljivosti same situacije kazao „ma Bosanac nema ni o čemu pojma, osim što zna da pjeva“ misleći na Nedeljka. A poslije je kazao Nedeljku „pa bolan mogli smo da budemo spengani zbog tvoje nepromišljenosti“.
Na velikom solističkom koncertu Safeta Isovića, Nedeljko je bio gost. I to mu je bio prvi javni nastup. Safet je bio oduševljen njegovim glasom i ponudio njegovom ujaku novac da školuje glas, jer, kako je rekao Safet, momak maestralno pjeva i bilo bi grehota da ne ide na časove solfeđa. Jednog dana će biti veliki pjevač, ako to uradi, tvrdio je Isović. Nedeljkov ujak je odbio novac uz riječi da je njegov savjet vrijedniji i dragocjeniji od bilo kolike svote ovog svijeta. I zaista Nedeljko je otišao na časove solfeđa kod operne dive Anite Mezetove.
Nije se razveo od Dušice
Špekulisalo se često, po Nedeljkovom povratku u Beograd, da se rastavio od supruge Dušice, što on naravno opovrgava riječima da je za njih brak svetinja. Porodica je uvijek na prvom mjestu i da o takvom nečem nema spora. Istina da Dušica više vremena provodi u Kanadi gdje žive njihovi sinovi, najviše zbog pet unuka koje i on beskrajno voli.
