Miodrag Ilić, poznatiji kao Mile Bass je prepoznao Sinanov talenat dok je ovaj radio kao konobar i tvrdio da nema dara za pjevanje. Legendarni član “Južnog vetra” je svoje najveće hitove snimio u saradnji sa njim. Takav je slučaj i sa pjesmom “Sudbina me na put šalje,” koja je objavljena na albumu “Pusti me da živim” iz 1986. godine.
Riječ je o tipičnoj pjesmi iz Sinanovog opusa. U njemu dominiraju dvije teme. Kafana i alkohol su najdominantniji motiv, ali i motiv ljubavi, idealne drage i ljubavnih problema takođe zauzima značajno mjesto u istom.
Često se u šali kaže da je sudbina ono što Sinana na put šalje. E, ta sudbina i njena neumitnost su predmet ove pjesme. Ne može se reći da je sudbina uzrok kraha jedne ljubavi, ali je definitivno uzrok njenog okončanja. Na takav zaključak navodi obraćanje lirskog subjekta, koji se zahvaljuje dragoj na provedenom vremenu i zajedničkom uživanju. Objašnjava joj da nema razloga za tugu i patnju. Kraj je neminovan, stoga se treba sjećati lijepih trenutaka. Tu se prepoznaje ona Sinanova boemska osobenost, pa možemo zaključiti kako je pjesma idealna za njega. Kroz sve to protkan je refren pjesme kojim se potvrđuje definitivan kraj, konačni rastanak (od sutra), te proklinje sudbina zbog svoje surovosti. Sve ovo je uklopljeno u brzi i razdragani ritam pjesme, čime se pojačava boemski duh kod Sinanovih obožavatelja, a njemu potvrđuje status jedne od najznačajnijh legendi kafane.
Estrada je ostala bez jedne od voljenijih ličnosti, ali estradno nebo nikad neće ostati bez zvijeze Sinana Sakića. On se za to pobrinuo svojim pjesmama. 40 godina derneka i lumpovanja uz njegove pjesme nije mala stvar, a ko zna koliko dugo će takva praksa biti nastavljena. Vjerovatno zauvijek! Sudbina će odlučiti. Koliko puta ste čuli “Sinane, dođeš mi jetru!”? Ovaj put je Sinanu trebala jetra. E, to je sudbina…
