Jedan od najdarovitijih stvaralaca najljepših stihova i muzike u Jugoslaviji je bez sumnje Jozo Penava. Čovjek koji je volio svoju Bosnu i Hercegovinu i njen izvorni melos. U svojim pjesmama je upravo iskazao svu svoju ljubav i divljenje i respekt prema izvornosti. Prema sevdahu! Opjevao je sve prirodne ljepote svoje zemlje, istorijske događaje, sve vezano za gradove, ljubavi i sve ono lijepo što Bosna ima. Toplim zvukom i prelijepom rječju.
Jozo je rođen u mjestu Palež nadomak Kiseljaka, početkom 20 stoljeća. U svom mjestu izučio je pekarski zanat koji ga i nije posebno zanimao. Jednostavno, privlačila ga je muzika. Već 1939. godine realizira svoje prve dvije pjesme. Uz muzičko obrazovanje je usavršio svoj talenat. No, note kao i većina autora i izvođača tog doba nije koristio. Uslov nisu bile note nego koliko si talentovan za muziku, i da znaš svirati i pjevati. Ta darovitost koju je Jozo itekako imao vidi se iz njegovog opusa i života, sve od rane mladosti. Jednostavno bio je preokupiran ovom vrstom narodnog kazivanja. Posvetio joj se svim svojim bićem.
On je neko ko je vezan za početke kvalitetne realizacije sarajevskog radijskog programa. Postaje vođa tamburaškog orkestra netom po završteku Drugog svjetskog rata i vodio ga je dvije decenije. Radio i stvarao na uzavrelom balkanskom tlu. Koristio motive iz cijele BiH. Sjajni, sređeni stihovi upakovani u folklor našeg podneblja, visoke umjetničke vrijednosti. Razbio ustaljeno mišljenje i vjerovanje da je sevdalinku uglavnom kreirala samo jedna konfesija. Dokazao da to nije tvorevina jednog naroda, sloja, klase već sveukupnog naroda u integralnom smislu riječi. Jozo je sve zapravo gledao sa šire platforme sa koje se vidi da je sevdalinka dobro i blago svih Bosanaca i Hercegovaca.
Njegova sfera interesovanja bila je muzika. Bio je i instrumentalista na primu, autor, aranžer, pjevač, korepetitor. Sve što je ostavio iza sebe kada je preminuo u 78. godini života je umjetničko blago i djela za ponos sevdalinke ali i novokomponovane pjesme koje su ispjevali oni koji su to najbolje umjeli: Zaim, Safet, Himzo, Nedeljko, Meho, Silvana, Nada…
Preko 300 pjesama i impozantnim brojem instrumentala i kola pripao mu je veliki broj nagrada počev od Ordena za rad, diskografskih laureata, udruženje kompozitora do estradnih priznanja Jugoslavije. Najbosanskijem tvorcu bh. narodnog melosa Jozi Penavi koji je bio onakav kakve je pjesme stvarao. Najljepše!
Jozo Penava bio je uvaženi muzički stručnjak pa su njegove kritike i mišljenja bile veoma korisne. Svoje znanje nudio i prenosio mlađim kolegama. Oni koji bi došli kod njega da nešto nauče vele da je bio vrlo strog učitelj, ali i dobar pedagog od kojeg su mnogi učili i naučili. No, kažu volio je tačnost, tako da je svako morao doći u zakazani momenat. Ni prije ni poslije a to je pojašnjavao svojom tezom da je tačnost početak svih vrlina.
Bio je najbolji
Oni koji su ispjevali Jozine izvorne i novokomponovane pjesme kažu da je bio najbolji. Niko nije znao pisati sevdalinku kao Jozo a ukomponovati je tako da niko ne bi rekao da nije izvorna pjesma. Dokazao svojim djelima da sevdalinka nikada neće prestati i izgubiti na značaju, što je jedne prilike kazao i sam rahmetli Zaim Imamović.
Safet dopisao četvrtu strofu
Za razliku od drugih kompozitora tog doba, Penava je komponovao isključivo na vlastite stihove. Jednostavno bio je takvog senzibiliteta ali i opravdano kada se zna šta je sve ostavio generacijama iza sebe. Pjesme koje su stihom i melodijom nadživjele mnoge „Gledala sam sa prozora“, „Pjesma Kiseljaku“, „Sarajevo behara ti tvoga“, „Ismihano“, „Mene moja zaklinjala majka“, „Sve behara i sve cvjeta“, „Sarajčice, hajdemo“, „Golube poleti“… Prvu pjesmu festivalsku napravio je Safetu „Sjetuje me majka“ i „Bosno moja poharana“ kojoj je Safet dopisao četvrtu strofu.