Najvažniji faktor u liječenju ovog poremećaja je porodica. Osuđivanje osobe s poremećajem kao i ponavljanje fraze ”znam ja kako je tebi” ili ”ti si sebi sve samo umislio, to ti je u glavi” – nipošto neće pomoći, ali će narušiti povjerenje onih koji su u svemu najranjiviji, a to su osobe koje pate od ovog poremećaja.
Suicidalna ponašanja
Poremećaj identiteta: ustrajno nejasna slika o sebi ili doživljaj sebe.
Impulzivnost u najmanje dva područja koja su potencijalno autodestruktivna (npr. ovisnost o shoppingu, seksu, drogama, rizičnoj vožnji automobilom, a tipični su i napadi prejedanja).
Ponavljajuća suicidalna ponašanja popraćena odgovarajućim gestama ili prijetnjama, te samoozljeđujuće ponašanje (rezanje i sačinjavanje ožiljaka na tijelu s namjernom).
Afektivne promjene raspoloženja (obično iz super dobrog raspoloženja u duboko depresivno raspoloženje) i osjetljivost na vanjske situacije (npr. intenzivna tjeskoba, strah, razdražljivost – faze mogu trajati od nekoliko sati do nekoliko dana).
Hroničan osjećaj unutarnje praznine, prenosi psihoverzum.
Neprikladan, intenzivan bijes ili teškoće svladavanja bijesa (npr. izljevi bijesa, konstantan bijes, opetovano nasilno ponašanje itd.).
Prolazna paranoja za koju je okidač najčešće stres ili su okidač teški simptomi disocijacije (disocirano stanje je ono u kojem se osoba, svjesno ili nesvjesno, odvaja od dijela doživljaja, najčešće osjećaja). U nastavku prenosimo ispovijest djevojke koja boluje od graničnog poremećaja.
Prije nekoliko mjeseci napunila sam 25 godina i natjerala sam se da se osvrnem na sopstveni život. Do sada, ono što sam priznavala bile su stvari u vezi sa kojima se moja majka hvalila u svom čitalačkom klubu: imam dobro obrazovanje, živim u Njujorku, uspješan sam pisac i urednik, imam zdravstveno osiguranje, idem na fensi žurke gde pijem martinije sa poznatim ličnostima i u stanju sam da plaćam sopstvene troškove.
Za nju i za ostatak svijeta, to je moj život, zato što je to ono što puštam ljude da vide. Čak sam i ja to prihvatila kao istinito i ubjedila sebe da sam dobro, zato što sam nosila sve te lijepe etikete.
Ali, onda sam napunila 25 godina i, u mojoj glavi, baš te godine odvajaju te od detinjstva – više nisi “previše mlad” za udaju i djecu, a dovoljno si odrastao da imaš diplomu i karijeru i, što je najgori dio, više ne možeš svoje nemarno ponašanje pravdati mladalačkim eksperimentisanjem.
Najraniji napad depresije i opsesije imala sam u šestom razredu, kada sam saznala šta su lezbejke i postala prestravljena da ću i ja izrasti u jednu.
Opsesije su nastavile da me progone narednih 6 mjeseci, iako sam se momentalno obratila roditeljima, koji su me uvjeravali u to da nije bitno koji pol ću voljeti.
Iracionalne opsesije postale su uobičajena stvar, a imala sam i sopstvenu ljestvicu najgorih: zatvor, HIV, plućni embolizam, rak svake vrste, dušek na kome spavam i koji se tokom noći zapali.
Droge za koje sam se opredijelila, ovim redosledom, bile su: obimne količine alkohola, oženjeni muškarci, lijekovi na recept, ugljeni hidrati. Najbolje sve to zajedno. To je bilo samo zagrijavanje za novu etiketu koja će mi istog ljeta biti priljepljena: granični poremećaj ličnosti.
Psihoaktivne substance
Kada mi je moj psihić dao ovu dijagnozu, primila sam je sa dostojanstvom. Zapravo, već neko vrijeme sam je znala, jer je prije dvije godine jedan doktor sugerisao istu stvar i ja sam se iznervirala i otpisala ga kao šarlatana. Naravno, ja jesam imala historiju “zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, rizičnih seksualnih veza i prejedanja,” što je jedan od klasičnih simptoma graničnog poremećaja ličnosti. Ali, svi ljudi mojih godina imali su opasne navike, probleme sa lijekovima i drogom, zaljubljivali su se u oženjene muškarce i nakon najmanjeg znaka izdaje namjeravali da im unište živote. Svi su pili dok se ne onesvijeste, a onda bi se vozili gradom slušajući muziku, ne bi jeli danima a onda se prejedali u prvom restoranu brze hrane. Zar ne?
NEMA SREDINE
Simptomi borderline poremećaja (granični poremećaj ličnosti emocionalno nestabilna ličnost).
Kako bi se granični poremećaj dijagnosticirao potrebno je ”zadovoljiti” najmanje 5 od 9 kriterija. Očajničko nastojanje da se izbjegne napuštanje od strane drugih osoba, bilo ono stvarno ili zamišljeno.
Nestabilni i intenzivni interpersonalni odnosi, koji se kod osoba s graničnim poremećajem ličnosti izmjenjuju između ekstremnog idealiziranja drugih ljudi (obično kada oni ispunjavaju njihova očekivanja) i ekstremne devaluacije (obično kada se osoba s graničnim poremećajem ličnosti razočara u nekog). Riječ je o crno bijelom načinu razmišljanja koji je karakterističan za borderlinere. Nema sredine, sve prelazi u ekstreme.
