Čovjek čiji je rad vrijednovan poput historijskog spomenika narodnog muzičkog stvaralaštva bio je Omer Pobrić. Kompozitor, producent, umjetnik. Maestro na harmonici. Rođen u Tešnju gdje je završio i osnovno školovanje nakon kojeg nastavlja srednje i fakultetsko obrazovanje u Sarajevu.
Sve mu je polazilo za rukom. No, harmonika i izvorna muzika, uz koju je rastao, bio je put kome se okrenuo. Sevdalinka i očuvanje bh. tradicije i kulturne baštine tog podneblja bio je njegov naum. Do tada je svirao, gostovao, prikupljao literaturu i folkloristiku. U svojoj mladosti bio je preokupiran ovom vrstom smjernog narodnog kazivanja i ozbiljno se bavio mišlju da priredi zbirku narodnih pjesama i sevdalinki iz najstarijih vremena. Postigao je značajne rezultate i ostvario ono što je zamislio.
Kao autor potpisuje se ispod nebrojenih pjesama i albuma.
Za Safeta, Himzu, Zekerijaha, Zehru, Zaima, Hanku, Ferida, Huseina, Amelu, Duška… Redali su se njegovi hitovi a nekima poput Ćazima Čolakovića pjesmom „Zašto me ostavljaš ti“ „izlijeva“ temelje karijere. Omerov cilj je bio očuvati narodno blago i arhivirati ga. To je postigao otvranjem Bh. Instituta sevdaha. Okupio je kvalitetne interpretatore tog melosa Hasibu, Nusretu, Ljubicu, Esada, Andriju, Eminu… U pomenutoj produkciji snima audio i video zapise.
Uporedo piše knjige u kojima pojašnjava sadržaj svakog projekta. Nemjerljiv je taj njegov doprinos. Sevdalinka je uz Omerove nove aranžmane dobivala vidnu transformaciju. Do tada se pjevalo drugačije i uproštenije. Stara garda pjevača je tu vrstu pjesama donosila i doživljavala na osoben način. Uz emocije i glas on unosi novi, moderniji aranžmanski zvuk usklađen sa vremenom življenja. A sve u milionskim tiražima. Bio je bez sumnje primjer darovitosti našeg čovjeka koji je osim komponovanih pjesama iza sebe ostavio i sazlijsko i guslarsko muzičko naslijeđe čemu je posvetio svoj život.
Omer Pobrić je preminuo u 65. godini života. Ostavio u posjed iza sebe riznicu muzičkog blaga da bi ga sačuvao od profanacije i uništenja. Da se sačuva za generacije, za nauku i za našu kulturnu historiju a sve u Institutu sevdaha, u Mulićima kod Visokog prema kojem su vodili i vode mnogi putevi iz cijelog svijeta.
Omer Pobrić je stradao u automobilskoj nesreći između Visokog i Sarajeva. Zapravo, smrt ga je zadesila u vozilu nakon jačeg srčanog udara. Mada su mu mnogi učesnici u saobraćaju pokušali pružiti pomoć bilo je bezuspješno. Moguće da je jedan od razloga infarkt koji je preživio netom poslije rata.
Rame uz rame sa Šerbom
Prvi profesionalni angažman Omer Pobrić je dobio slučajno. Naime, dok je svirao u Pionirskoj dolini u restoranu „Mendin bar“ stigao mu je poziv za turneju a u pratećem orkestru, rame uz rame, sa Ismetom Alajbegovićem Šerbom. Bio je zamjena Budimiru Buci Jovanoviću koji je bio spriječen da dođe. No, Omer je tom prilikom, zadovoljio kritike orkestra, menadžera, publike. Brz napredak u muzičkoj karijeri mu se otvorio. Nesebično mu je i Šerbo pomagao pa su neki kazali da ga je u nekim segmentima i nadmašio. Za njegovog života ne, ali sa napretkom tehnike i većim mogućnostima imao je priliku pokazati sve svoje znanje.
Nije se stidio svojih početaka u kafani
Poznat je podatak da većina pjevača i muzičara koji su već afirmisani zaziru od pomena svojih početaka u kafani. Omer nije bio takav. Uvijek je isticao da je kafansku fazu ili ti školu smatrao jako bitnom. Da se tu vježba i dosta usavrši. A uz sve to prozre se afinitet ljudi, uči se o životu. U kafani se, kazao bi on, sreće ljudska tuga i sreća. Iz toga se itekako nauči.