Najpoznatija interpretatorka južnog i romskog melosa bila je Usnija Redžepova. Prelijepa, staložena dama koja kada bi izašla na scenu postajala „buktinjom“. Uz ritam je plesom iskazivala svoj temperament. Često je govorila ritam me mijenja iz temelja i tada u meni sve zaigra. I tačno da niko ne može biti izvor pozitivne energije ako je nema u sebi.
A Usnija je imala, pored toga, neki gospodski gard i emociju u pjesmi kojom je naprosto plijenila publiku. Ova Skopljanka je dijete Turkinje i Roma. Odrasla u višebrojnoj obitelji i ne bogatoj, ali punoj ljubavi i sloge. Po završetku gimnazije u Skoplju upisala je studije na Filološkom fakultetu – Odsjek arapski jezik.
Ljubav prema pjesmi započela je još u školi. Pjevala je u sekcijama a onda i na radio Skoplju zapjevala pjesmu „Hajmo na tvist“ od Radmile Karaklajić. Svi su bili očarani tom ljepoticom koju su roditelji čuvali kao njena sjena. Bili su protiv pjevanja jer za njih je, kako je rekla, bilo nepristojno da djevojka izlazi na binu. Uprkos svemu ona je počela da pjeva i od honorara štedila novac za studije. S tim novcem je i otišla u Beograd.
No, sudbina je htjela da zaigra u beogradskom Narodnom pozorištu u „Koštani“ zajedno sa Ljubom Tadićem. To je radila 25 godina. Poslije uloge u filmu „Derviš i smrt“ 1966. godine počinje aktivno da nastupa i snima. Na svom prvom singlu potpisuje se kao Usnija Jašarova po ocu Jašaru da je ne bi miješali sa Esmom. No, ipak poslije vraća svoje pravo prezime. Snimala je, nastupala i pjevala a svojom pojavom cijelu bivšu državu dizala na noge. Uživala je u poštovanju kolega dok ju je publika naprosto obožavala, Usniju i njene pjesme „Dajte mi daire“, „Ej cigani“, „Kazuj krčmo džerimo“, „Živote moj“, „O pjesmo moja, o igro moja“, „Ja sa juga ti sa severa“, „Oko Niša kiša“, „Zbog tebe, mori, Leno“, „Rasule se kose moje“…
Neočekivano 2011. dobiva teške srčane probleme. Operisana je, a tada i penzionisana. No, sustiže je još teža nedaća. Počinje se boriti sa karcinomom pluća. Tri godine traje njeno liječenje. Sama bez ikoga, kada nastaju i njene muke. Zdravstvena ograničenja su joj postala okovi a strahovi još veći neprijatelj od bolesti. Izmučene duše i tijela njen život se ugasio 2015. Napustila je ovaj svijet u 65. godini života. Bez muzike, muža, snage, bez svoje prelijepe kose za kojom je patila u beogradskom Kliničkom centru za onkologiju i radiologiju.
ESMA JE ŽELJELA LIJEČITI U NJEMAČKOJ
Veliku podršku Usnija je imala od svoje prijateljice Esme Redžepove koja ju je htjela voditi na liječenje u inostranstvo. Ipak odustala je kada je dobila odgovor od doktora iz Njemačke da je bolesnica, čije mu je nalaze poslala, vrlo težak slučaj, neizlječiv i da bi sve dodatno bilo mučenje za nju. Tada je Esma stala sa pričom o odlasku u inostranstvo. Obilazila je, ali nikada nije prestala da je grdi za njeno prekomjerno konzumiranje cigareta.
DOTUKLA JE SMRT MUŽA
Usniju je pored njene teške bolesti dotukla i smrt njenog životnog saputnika Svetomira Šešića Šeleta koji je inače bio njena muzička pratnja na harmonici i nekada muzički urednik radio beograda. On je preminuo dvije godine prije Usnije, takođe od karcinoma. A bili su u braku od 1987. Živjeli sami, voljeli se, pazili. Kažu nerazdvojni kao nokat i meso. Svog potomka nisu mogli da imaju, ali imali su jedno drugo i sa tim su se pomirili. Stoga je njegov odlazak za nju bio neizreciva tuga. Za njegovog života prodali su luksuzni stan u Beogradu i odselili se u vikendicu u Moštanici tražeći svoj mir. A sa ostatkom novca stekli i finansijsku sigurnost.
MERIMA NJEGOMIR JE OBILAZILA SVAKI DAN
Dok je bolovala obilazile su je kolegice iz branše, osim prijatelja i rodbine. Kako je vrijeme prolazilo posjete su bile sve rjeđe. Merima Njegomir ju je posjećivala gotovo svaki dan. Bile su tu često Izvorinka Milošević koje su se našle i na njenom posljednjem ispraćaju u Beogradu ispred Bajakli džamije gdje ju je muftija hadži Muhamedagić svojom molitvom ispratio. Od kolega bili su samo još Nada Topčagić i Vera Matović.
TITO JE PO NJU SLAO HELIKOPTER
Usnija Redžepova je u više navrata pjevala Titu. Slao je po nju helikopter. Bio je opsjednut njenim glasom, isto kao što je jedne prilike i predsjednik Kube Fidel Kastro slušao je na nogama da bi je poslije toga pozvao da mu na Kubi bude gošća. To je učinio i španski ambasador koji je bez ustezanja od nje tražio kasetu. A ona onako zbunjena rekla mu je „dajte mi adresu da Vam pošaljem“ što je izmamilo osmijeh i Titu i njegovoj pratnji.
