Grupu su 1979. godine osnovali Zoran Živanović i Radovan Jovićević. Naziv bendu daju po prvoj pjevačici Zani Nimani. Ona je 1985. goidne napustila grupu, a na njeno mjesto dolazi Nataša Gajović, zatim Nataša Živković.
Zanimljivo je da se Marina Tucaković toliko posvetila radu sa grupom, ne samo kao tekstopisac, da se slobodno može smatrati redovnim članom tog sastava. U periodu od 1981. do 2006. godine objavljuju 14 studijskih albuma, a najveću popularnost stiču drugim albumom “Dodirni mi kolena” iz 1982. godine. Na tom albumu se našao i najveći, istoimeni hit, ali i danas popularna pjesma “Majstor za poljupce.” Još jedna veza sa grupom “ABBA” je ta da su ovaj album snimili u Švedskoj.
Popularnost albuma je bila nezapamćena. Album “Dodirni mi kolena” se smatra najboljim jugoslovenskim pop albumom. To je, ujedeno, jedna od najprodavanijih ploča u to vrijeme. Naslovna pjesma je svakodnevno puštana na radio stanicama bar 20 puta.
Sama pjesma donosi razmišljanja, doživljaj prirode i životne stavove lirskog subjekta. Hedonističke aspiracije prema užitku kao da naslućuju kapitalističko društveno uređenje, koje će uslijediti deceniju kasnije. Težnja za Amerikom, haljinama, autom, stanom, donose sliku površnog razmišljana i iskrivljenih vrijednosti, koje će postati dominantne u muzici dolaskom novog društvenog sistema. Zato se može reći da pjesma ima i proročki karakter.
Pjesma donosi i motiv pokušaja povezivanja sa partnerom. Opet, tu nema one istinske, dubinske, emotivne povezanosti. Nedostaje iskreno otvaranje, priznanje vlastitih slabosti, nadanja, želja. Umjesto toga imamo potrebu za kafom, sendvičem i zadovoljenjem. Jedi, pij, veseli se!
Jedino što je lično i iskreno kod lirskog subjekta je doživljaj prirode. To samo potvrđuje da mu (da joj) iskrena emocija nije strana. Tu nije riječ o nekome ko nije u stanju da osjeti ili poubdi emociju. Riječ je o nekome ko to ne želi.
To, ipak, ne znači da pjesma propagira takve vrijednosti, ili da je bez umjetničke vrline. Ne bi živjela toliko dugo da je tako. Jednostavno, to je prikaz jednog karaktera i načina razmišljanja, bez ikakve glorifikacije. Pjesme koje te pojave glorifikuju su mnogo mlađe od pjesme “Dodirni mi kolena,” i neuporedivo teže za prisjetiti, što potvrđuje odsustvo umjetičkog značaja. Sjećate li se one “Ako imaš petlju, ako imaš herca?”
