Interpretator narodne pjesme Savo Radusinović nikada nije bio pretjerano zastupljen u medijima. Nikada se nije ni trudio za medijskim eksponiranjem. No, uprkos tome njegov veliki talenat ga je doveo do vrha pjevačke zrelosti, koju je u svakoj svojoj pjesmi utisnuo. Imao je prepoznatljiv stil, dušu i ljepotu u ispjevavanju.
Odsjaj različitosti
Bez daha su ga slušale kolege, pjevale njegove pjesme sve do dana današnjeg. Savo je jedan od rijetkih narodnjaka koji je završio Muzičku akademiju, odsjek solo pjevanje. U svojim pjesmama nudio je nešto specifično, nešto prepoznatljivo. To je i činilo njegove pjesme posebnim a njega kao pjevača jedinstvenim. Od svoje prve singlice „Šesnaest ti ljeta bješe“ pa kroz cijeli svoj repertoar on je svoje viđenje i vrijednost pjesme svojim glasom naprosto usađivao slušaocu u srce. Morali ste to voljeti. Znao je reći to je moj glas, ja pjesmu osjećam jer pjesma treba da bude slika sa platnom, bojama i okvirom.
Njegove pjesme štampala je diskografija „Jugoton“ i „RTS“. Učestvovao je na velikom broju festivala gdje je pjevao izvorne pjesme a na kojima bi se pojavljivali isključivo kvalitetni pjevači. Postizao je na tim manifestacijama značajne uspjehe, pa osvajao i nagrade. On nije volio klasično predstavljanje sebe i svoje karijere. Jednostavno sve je kazivao pjesmom. Tu čudnu odluku nenametljivosti tumačio je riječima „šta koga briga šta ja radim, šta jedem, kako živim i kakva je moja privatnost uopšte“. Oni koji slušaju moju pjesmu presuđuju i mogu da kažu sviđa li im se ili ne. To je, po meni, nekada bio najbitniji faktor u muzici.
A on je u muzici ostavio neizbrisiv trag. Njegova pjesma je imala dušu. Najljepši odsjaj različitosti pa stoga je i na njegovim nastupima sve davalo poseban šmek i ugođaj. Mnogo pjesama je ostalo iza Save Radusinovića, kafanske pjesme bolje reći balade postale najslušaniji evergrini. Na njima je dosta radio a i zaradio novca sa kojim se vratio u Beograd premda je veći dio života živio u Americi. Bio je gasterbajtersko dijete ali je poželio da u Miljakovačkoj šumi sagradi velelepno zdanje koje je uveliko ispunjeno detaljima iz Crne Gore jer su njegovi roditelji vukli korijenje upravo iz tih krajeva.
Kada je obolio od teške bolesti riješio je da se vrati u Ameriku, tačnije u Sacramento u Kaliforniji gdje je i preminuo u oktobru 2007. u svojoj 53. godini života. Odlaskom u konačnost iza sebe je ostavio svoje pjesme koje će živjeti dugo poslije njega. On je bio drugačiji od onih koji traju decenijama.
Zbirka pjesama
Bio je gospodin sa nevjerovatno dopadljivim manirima. Upravo njegove pjesme često takmičari u muzičkim rijalitijima pjevaju. Pjesme poput njegovih velikih hitova „Ja sam čovek s koferom u ruci“, „Srce moje deli se na dvoje“, „Ti si žena koju ludo volim“, Jedno pismo jedna suza“, Mnogo sam te zavoleo“, „Kako si mogla“, „Samo ti možeš da me smiriš“, „Zovite me gospodine“ i još mnogo dobrih pjesama u zbirci ispod koje se on potpisuje.
Svaka od pjesama s razlogom tako dugo traje. A on kao izvođač rado i sa uvažavanjem pomenut među svojim kolegama.
Suljaković: Savo mi je omiljeni pjevač
-Svi znaju da je uz Milančeta Radosavljevića on moj najdraži pjevač, zapravo sve njegove pjesme volim slušati. To su pjesme bez agresivnosti i u pjevanju i uopšte. Prekrasne balade sa prekrasnim porukama. Ne trebam ja puno pričati kada mladi na svojim feštama puštaju njegove pjesme i svaku znaju od riječi do riječi, pa i ovi takmičari. To sve govori o njemu. Poznavala sam ga, nekoliko puta smo pjevali skupa na svadbarskim veseljima. Bio je, pokoj mu duši, jedan fini, pristojni gospodin – kazala nam je Šemsa Suljaković kada smo je upitali za mišljenje o Savi Radusinoviću.
