Da ostaje veza između ljudi i pjesama dokazala je publika u emisiji „Nikad nije kasno“ kada je na scenu kročio legendarni pjevač Žarko Dančuo i otpjevao mimo protokola pjesmu „Moja mala nema mane“.
Mnogi su nakon pomenute emisije kako estradnjaci tako i običan narod komentirali o njemu ono što znaju i čega se sjećaju a mi se sjećamo njegovih ozbiljnijih muzičkih početaka. Naime, on je 60-tih tri godine radio sa zagrebačkm grupom „Roboti“. A onda je nakon njihovog sjajnog hita „Mramor, kamen i željezo“ ih naspustio jer su oni odlučili da se odazovu pozivu Italiju a on da završi fakultet.
Skretala pažnju
No, nedugo zatim izlazi njegova prva LP ploča „Sjećanje na septembar“ koji je izdao Jugoton. Godine 1967. osvojio je prvo mjesto na Šlageru sezone kada je otpjevao pjesmu Kornelija Kovača „Moj profesor“. To je bio njegov ozbiljniji potezi probijanje na estradu jer je već dobio i ponudu za turneju na kojoj su, kako reče, pjevali Neda, Josipa, Monteno i Daliborka Stojišić. Zaljubio se na toj turneji i godinu kasnije sa Daliborkom iz Zagreba odlazi u Beograd.
Radio je, kaže Žarko, 30 koncerata u mjesecu. Bile su to grupe pjevača. Tozovac, Nikola Karović na čelu sa najvećom zvijezdom tog doba Safetom Isovićem. Bila su to sjajna vremena, nezaboravna. Nakon odsluženja vojnog roka priključuje se grupi „One i oni“ koji su činila četiri pjevača Daliborka, Lidija Kodrić, Minja Subota i Žarko. On je zapravo te ‘71 godine došao na mjesto Bobe Stefanovića koji je napustio grupu jer je imao jedan od najvećih hitova tog i ovog doba „Obriši suze draga“.
Četiri godine su radili skupa, veliki broj turneja i koncerata, zapravo to nije bilo samo pjevanje, to je bio specifičan šou program sa koreografijom, presvlačenjem, stajlinzima… A onda je Žarko snimio sa svojom tad već suprugom Daliborkom duet „Moj klovn“. Pojavio se i na „Splitskom festivalu“ s pjesmom „Volim te“. Osvojio treće mjesto, no njegova ljepša polovina koja je svojom ljepotom i atraktivnošću punila naslovnice jer je bila i ujedno i misica bivše Jugoslavije pa je samim tim, uz već pomenute njene „atribute“ skretala pažnju na sebe, s druge strane gušila njegovu karijeru.
Konstantno je bio u njenoj sjeni. Zapravo, ljudi su znali njegovu pjesmu ali nisu njega izgledom, što mu je odmagalo u karijeri. Odlučio se za preokret u muzičkom izražaju pa se prihvatio starograskih pjesama i snimio pjesmu „Dunav, Dunav tiho teče“, odnosio festivalske nagrade gdje god da se pojavio i postao cijenjen i poznat u tom žanru. Na „Budvanskom festivalu“ ponovo se vratio zabavnoj muzici, volio je da „šara“ po muzičkim žanrovima ali ipak ako ga upitate koja mu je pjesma najdraža neće se latiti standardne pjevače stereotipije „svaka pjesma mi je draga“, nego kao iz topa kaže da je to pjesma iz filma „Kum“ s kojom je na tržištu dobro prošao isto kao što se desilo s pjesmom iz filma „Love story“ koju je snimio za tada tržište SSSR-a, a koja je prodata u tri miliona primjeraka.
Naravno da nas je zanimalo šta trenutno radi Žarko.
-Ja sam u penziji poslije 40 godina rada u muzici. Operisan sam, sada sam dobro, ali ta putovanja, gostovanja, taj tempo ne bih mogao da podnesem. Nekada sam mogao trčati za vozom da stignem na koncert jer nismo svi imali osobne automobile – kaže on i dodaje da i sada zapjeva na zabavama gdje ljudi vole da slušaju te evergrine, prelijepu vrstu muzike. Voli da ih vidi zadovoljne.
Uživa u braku
Nerijetko piše i komponuje za druge pjevače a u braku je, nakon što se 80-tih razveo od Daliborke koja se udala za Branimira Đokića poznatog beogradskog harmonkaša, sa suprugom Ljiljanom koja je nekada igrala folklor u ansamblu „Kolo“ koja je takođe u penziji. S njom mu je prelijepo, jednostavno uživa u onom što je dobro i kvalitetno a svaka pjesma, dodaje on, ima razlog svog postojanja. Kao što postoji toliki niz godina njegova „Ćikita“, „Ja još mislim na nju“, „Dobro more galebe mira“, „Kuća izlazećeg sunca“…
Publika to intuitivno, kaže on, osjeti i zato njihova popularnost nikada ne opada kao što ne opada ni jednoj starogradskoj pjesmi, izvornoj, šansoni…
